Maroko - Morocco

Maroko (arapski: المغرب Al-Maghrib; berberski: ⵍⵎⴰⵖⵔⵉⴱ Elmaɣrib; francuski: Maroc) je kraljevstvo u Sjeverna Afrika. Maroko ima bogato naslijeđe iz islamskog zlatnog doba i veliku pustinju. Za Europljane je Maroko bio i ostao vrata prema Afrika.

Regije

Gradovi

• 34.020882-6.841651 Rabat (Arapski: الرِّبَاط, Berber: ⵕⵕⴱⴰⵟ) - glavni grad Maroka; vrlo opušteno i bez muke, istaknuti su toranj iz 12. stoljeća i minaret.
• 30.433333-9.62 Agadir (Arapski: اكادير, Berber: ⴰⴳⴰⴷⵉⵔ) - grad je lijep primjer modernog Maroka, najpoznatijeg po plažama, s manje naglaska na povijesti i kulturi. Uzmite lokalni autobus za nekoliko centi i idite 2 ili 3 sela prema sjeveru, gdje postoje dodatne plaže.
• 33.533333-7.5833333 Casablanca (Arapski: الدار البيضاء, Berber: ⴰⵏⴼⴰ) - ovaj moderni grad uz more polazna je točka za posjetitelje koji lete u zemlju. Ako imate vremena, i povijesna medina i suvremena džamija (treća po veličini na svijetu) vrijede popodne.
• 34.033333-54 Fes (Arapski: فاس, Berber: ⴼⴰⵙ) - nekadašnja prijestolnica Maroka i dom najstarijeg sveučilišta na svijetu, Sveučilišta Qarawiyyin, u svom dobro očuvanom starom gradu.
• 31.63-8.0088895 Marakeš (Arapski: مراكش, Berber: ⴰⵎⵓⵔⴰⴽⵓⵛ) - savršena kombinacija starog i novog Maroka. Planirajte provesti barem nekoliko dana lutajući ogromnim labirintom soukova i ruševina u medini. Velika plaza Djeema El Fna u sumrak se ne smije propustiti.
• 33.895-5.5547226 Meknes (Arapski: مكناس, Berber: ⴰⵎⴽⵏⴰⵙ) - moderan, opušten grad koji nudi dobrodošlicu odmoru od turističke simpatije susjednih Fes.
• 30.916667-6.9166677 Ouarzazate (Arapski: ورزازات, Berber: ⵡⴰⵔⵣⴰⵣⴰⵜ) - Ouarzazate, glavni grad Juga, sjajan je primjer očuvanja i turizma koji nije uništio dojam fantastičnog i drevnog grada.
• 35.766667-5.88 Tanger (Arapski: طنجة, Berber: ⵜⵉⵏⴳⵉ) - polazna točka za većinu posjetitelja koji stižu trajektom iz Španjolske. Zagonetni šarm koji je privukao brojne umjetnike (Henri Matisse), glazbenike (Jimi Hendrix), političare (Winston Churchill), pisce (William S. Burroughs, Mark Twain) i druge (Malcolm Forbes).
• 35.566667-5.3666679 Tetouan (Arapski: تطوان, Berber: ⵜⵉⵟⵟⴰⵡⵉⵏ) - lijepe plaže i vrata su ka planini Rif.

Ostala odredišta

• 35.171389-5.2697221 Chefchaouen (Arapski: الشاون, Berber: ⴰⵛⵛⴰⵡⵏ) - planinski grad u unutrašnjosti iz Tangera prepun bijelo ispranih zavojitih uličica, plavih vrata i stabala maslina, Chefchaouen je čist kao razglednica i dobrodošao bijeg iz Tangera, izazivajući osjećaj grčkog otoka
• 31.513056-9.7697222 Essaouira (Arapski: الصويرة, Berber: ⵎⵓⴳⴰⴷⵓⵔ) - drevni grad s morske strane koji su turisti ponovno otkrili. Od sredine lipnja do kolovoza plaže su prepune, ali bilo kada, i tamo ćete biti jedina osoba. Dobra glazba i sjajni ljudi. Najbliža obala iz Marakeša
• 31.433333-6.9333333 Visoki Atlas (Arapski: الاطلس الكبير, Berber: ⴰⴷⵔⴰⵔ ⵏ ⴷⵔⵏ) - redovno odredište za planinarske planinare, ljubitelje skijanja ili putnike koje zanima autohtona berberska kultura
• 31.099167-4.0116674 Merzouga (Arapski: مرزوقة, Berber: ⵎⴰⵔⵣⵓⴳⴰ) i 29.822222-5.7208335 M'Hamid (Arapski: محاميد الغزلان, Berber: ⵜⴰⵔⴰⴳⴰⵍⵜ) - iz bilo kojeg od ova dva naselja na rubu Sahare vozite devu ili 4x4 u pustinju na noć (ili tjedan dana) među dinama i pod zvijezdama
• 31.514722-5.5327786 Tinerhir (Arapski: تنغير, Berber: ⵜⵉⵏⵖⵉⵔ) - pustinjska oaza i pristupna točka zapanjujućem Visokom Atlasu

Arheološka nalazišta

• 34.071111-5.5536117 Volubilis (Arapski: وليلي, Berber: ⵡⴰⵍⵉⵍⵉ) - poznat i kao Wallili i udaljen je 30 km sjeverno od Meknes, najveće rimske ruševine u Maroku, pored svetog grada Moulay Idriss

Shvati

Povijest

Vidi također: Islamsko zlatno doba

Najranija poznata neovisna država Maroko bila je Berbersko kraljevstvo Mauretanija pod Bocchusom I. Ovo kraljevstvo datira iz 110. pne.

Od 1. stoljeća pr. Kr. Maroko je bio dio rimsko Carstvo kao Mauretania Tingitana. Kršćanstvo je uvedeno u 2. stoljeću prije Krista, a obraćenike je steklo u rimskim gradovima, među robovima i berberskim poljoprivrednicima.

U 5. stoljeću n. E. Dok je Rimsko carstvo propadalo, regiju su sa sjevera napali Vandali, a kasnije i Vizigoti. U 6. stoljeću sjeverni Maroko postao je dio Bizantskog carstva. Kroz sve to vrijeme, međutim, stanovnici Berbera u visokim planinama unutrašnjosti ostali su neovisni.

670. godine, pod vodstvom Uqbe ibn Nafija, generala koji je služio pod Umajadama, dogodilo se prvo islamsko osvajanje sjevernoafričke obalne ravnice. Autohtona berberska plemena su usvojila islam, ali zadržali su svoje uobičajene zakone. Također su plaćali porez i danak novoj muslimanskoj administraciji. Prva neovisna muslimanska država na području modernog Maroka bila je Kraljevina Nekor, emirat u planini Rif. Osnovao ga je Salih I ibn Mansur 710. godine, kao država klijent. Nakon izbijanja Berberske pobune 739. godine, Berberi su formirali druge neovisne države poput Miknasa iz Sijilmasa i Barghawata.

Prema srednjovjekovnoj legendi, Idris Ibn Abdallah pobjegao je u Maroko nakon masakra Abasida nad plemenima u Iraku. Uvjerio je plemena Awraba da prekinu vjernost udaljenim abasidskim halifama u Bagdadu i osnovao je Dinastija Idrisida 788. godine. Idrisidi su osnovali Fez kao glavni grad, a Maroko je postao središte muslimanskog učenja i glavna regionalna sila. Idriside su protjerali 927. godine Fatimidski kalifat i njihovi saveznici iz Miknase. Nakon što je Miknasa prekinuo odnose s Fatimidima 932. godine, Maghrawa iz Sijilmasa uklonio ih je s vlasti 980. godine. Od 11. stoljeća do početka 20. stoljeća nadalje, niz dinastija, uključujući Almoravidi, Almohade, Marinidi, Wattasidi, Saadis i Alaouites vladao Marokom sve dok ga nisu kontrolirali Španjolci i Francuzi.

Tijekom Drugog svjetskog rata Maroko je 1940. godine postao marioneta Osovine pod Vichyjem u Francuskoj i postao utočište imućnih Europljana, poznato kroz film Casablanca. Maroko su 1942. godine američke trupe oslobodile u operaciji Baklja (vidi Svjetskog rata u Africi) i bio domaćin konferencije u Casablanci 1943. godine.

Dugačka borba Maroka za neovisnost od Francuske završila je 1956. Internacionalizirani grad Tangier iste je godine predan novoj zemlji. Maroko anektiran Zapadna Sahara tijekom kasnih 1970-ih, i iako status teritorija ostaje neriješen, sve karte u Maroku pokazuju Zapadnu Saharu kao integrirani dio Maroka.

Postupne političke reforme 1990-ih rezultirale su uspostavljanjem dvodomnog zakonodavnog tijela 1997. godine, iako kralj još uvijek posjeduje stvarnu političku moć. Tisak je uglavnom pod nadzorom države, iako postoje besplatne novine, a stezanje je uslijedilo nakon kritika vlasti ili članaka koji se tiču ​​situacije u Zapadnoj Sahari.

Kultura

Maroko ima 34 milijuna stanovnika. To je dobro mjesto za raznovrsne kulturne baštine, uključujući one s afričkim, arapskim, berberskim, maurskim i zapadnim utjecajima.

Struja i napon

Napon u Maroku je općenito 220 V, a prodajna mjesta će odgovarati dvopolni utikač poznat kao Europlug. To je vjerojatno najčešće korišten međunarodni utikač, pronađen u cijeloj kontinentalnoj Europi i dijelovima Bliskog istoka, kao i u većem dijelu Afrike, Južne Amerike, Srednje Azije i bivših sovjetskih republika. Europlugovi su uključeni u većinu međunarodnih utikač adapter kompleti.

Američki i kanadski uređaji koji su izrađeni za upotrebu od 110 V. mogu se oštetiti ako su priključeni na 220 V, osim ako je vaš uređaj "dvonaponski" (dizajniran i za 110 i 220 V). Ako ne, trebat će vam pretvarač snage kao i adapter.

Praznici

Ramazan Ramazan je 9. i najsvetiji mjesec u islamskom kalendaru i traje 29–30 dana. Muslimani poste svaki dan dok traje, a većina restorana bit će zatvorena sve dok post ne padne u sumrak. Ništa (uključujući vodu i cigarete) ne bi trebalo proći kroz usne od zore do zalaska sunca. Nemuslimani su toga izuzeti, ali ipak bi se trebali suzdržati od jedenja ili pijenja u javnosti, jer se to smatra vrlo nepristojnim. Smanjuje se i radno vrijeme u korporacijskom svijetu. Točni datumi ramazana ovise o lokalnim astronomskim promatranjima i mogu se ponešto razlikovati od zemlje do zemlje. Ramazan završava festivalom Ramazanski bajram, koji može trajati nekoliko dana, obično tri u većini zemalja. 13. travnja - 12. svibnja 2021. (1442. hidžretske godine) 2. travnja - 1. svibnja 2022. (1443. hidžretske godine) 23. ožujka - 20. travnja 2023. (1444. hidžretske godine) 11. ožujka - 9. travnja 2024. (1445. hidžretske godine) 1. ožujka - 29. ožujka 2025. (1446. hidžretske godine) Ako planirate putovati u Maroko tijekom Ramazana, razmislite o čitanju Putovanje za vrijeme ramazana.

Najveći događaj u marokanskom kalendaru je mjesec Ramazan, tokom kojeg muslimani poste danju, a prekidaju post zalaskom sunca. Većina je restorana zatvorena za ručak (osim onih koji su namijenjeni isključivo turistima), a stvari se općenito usporavaju. Putovanje u to vrijeme u potpunosti je moguće, a ograničenja se ne odnose na nemuslimane, ali s poštovanjem je suzdržati se od jesti, piti ili pušiti u javnosti za vrijeme posta. Na kraju mjeseca je praznik Ramazanski bajram, kada se praktički sve zatvori čak tjedan dana i prijevoz je spakiran dok se svi vraćaju kući. Konzumacija alkohola nije zabranjena turistima tijekom ramazana; postoji nekoliko restorana i barova koji poslužuju alkohol. Također, alkohol se može kupiti u supermarketu, ali samo ako turist osoblju pokaže putovnicu, jer Marokanci ne smiju kupovati ili konzumirati alkohol tijekom svetog mjeseca.

Najbolje vrijeme za posjet

Ako ste avanturisti u srcu, dobro vrijeme za posjet Maroku za planinarenje u pustinji je veljača. U srpnju možete uživati ​​u obalnim područjima ili plažama Essaouire. Travanj je najbolje vrijeme za posjet carskim gradovima u Maroku. Vrhunac turističke sezone u Maroku je srpanj i kolovoz.

Uđi

Uvjeti za prijavu

Svi posjetitelji Maroka trebaju važeću putovnicu, ali posjetitelji iz sljedećih zemalja ne moraju dobiti vize prije dolaska:Države članice Šengena,Argentina,Australija,Bahrein,Brazil,Bugarska,Kanada,Čile,Kina,Obala Bjelokosti,Hrvatska,Republika Kongo,Gvineja,Hong Kong,Indonezija,Irska,Japan,Kuvajt,Libija,Makao,Malezija,Mali,Meksiko,Novi Zeland,Niger,Oman,Peru,Filipini,Katar,Rusija,Saudijska Arabija,Senegal,Singapur,Južna Korea,Tunis,purica,Ujedinjeni Arapski Emirati,Ujedinjeno Kraljevstvo,Ujedinjene države,Venezuela

Turistima iz zemalja kojima je za ulazak u Maroko potrebna viza, marokansko veleposlanstvo obično je prva luka. Naplaćuju protuvrijednost UK £ 17 za jedan ulazak i 26 £ za dvostruke ili više unosa. (Dvostruki ili višestruki unosi bit će izdani prema nahođenju veleposlanstva). Vize obično vrijede 3 mjeseca, a obrada im traje oko 5-6 radnih dana.

Zahtjevi za vizu su: ispunjeni obrasci zahtjeva; četiri fotografije veličine putovnice snimljene u prethodnih šest mjeseci; važeća putovnica s najmanje jednom praznom stranom i s fotokopijom relevantnih stranica s podacima; Naknada, plaća se samo poštanskom poštom; fotokopiju svih rezervacija leta i fotokopiju hotelske rezervacije.

Turisti mogu boraviti do 90 dana, a produljenje vize može biti frustrirajući i dugotrajan proces. (Možda će vam biti lakše ući u španjolsku kontrolu Ceuta ili Melilla a zatim ponovno ući u Maroko radi nove marke). Antikolera potvrde o cijepljenju može se zahtijevati od posjetitelja koji dolaze iz područja u kojima je ova bolest rasprostranjena, a kućni ljubimci trebaju zdravstveno uvjerenje staro manje od deset dana i anti-bjesnoću manje od šest mjeseci.

Avionom

Glavne zrakoplovne tvrtke koje opslužuju Maroko najvjerojatnije bi sletjele u Casablanca. Osim odredišta diljem Europe, Afrike i Bliskog istoka, može se letjeti i interkontinentalnim zrakoplovom New York, Washington DC., Miami, Montreal, Rio de Janeiro i Sao Paulo.

Ostale popularne ulazne točke uključuju Marakeš, Agadir, Fes, Rabat, i Tanger, na koju mnogi europski niskotarifni prijevoznici lete tijekom cijele godine ili sezonski.

Easyjet - Sada letite po povoljnim cijenama od London i Manchester do Marakeš i Casablanca. Druga opcija je od Pariz - Charles de Gaulle do Casablanca.

Ryanair - leti u Maroko iz Bergamo, Girona, Reus, Bremen, Madrid, Bruxelles, "Frankfurt" -Hahn, Eindhoven,London, Porto. Let do Fes 3 puta tjedno. Dostupni su i letovi za Marakeš. A Bergamo-Tanger ruta otvorena u srpnju 2009.

Royal Air Maroc - Državni zračni prijevoznik kojem drastično treba smanjiti cijenu.

Air Arabia Maroc u vlasništvu Air Arabia, još je jedan niskotarifni prijevoznik koji leti prema drugim marokanskim odredištima, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Tunisu i Turskoj.

Jet 4 You - Niskotarifni prijevoznik s izuzetno jeftinim kartama iz Francuska i Belgija.

Muha Thomson - Letovi od Manchestera do Marakeša po vrlo povoljnim cijenama.

Binter Canarias - Letovi s Kanarskih otoka do Marakeša.

Emirati - Letovi od Dubaija do Casablance.

Mnogi posjetitelji također lete u Gibraltar ili Malaga (do kojih je često znatno jeftinije doći) i voziti se trajektom Algeciras, Tarifa ili Gibraltar do Tanger. To se ne preporučuje ljeti jer doslovno žive milijuni Marokanaca Europa koristite ovaj odlomak tijekom ljetnih praznika.

Automobilom

Možete ući trajektom ili preko dva otvorena granična prijelaza na kopnu povezanom sa španjolskim enklavama Ceuta i Melilla. Granica s Alžirom zatvorena je od 1994. Za najbližu pomorsku vezu prema kojoj se zalažete Algeciras ili Tarifa u južnom Španjolska. U Algecirasu postoje trajektne linije za Ceutu i Tanger koji nose automobile. Tarifa ima sličnu uslugu kao i Tanger, a ovo je najkraća i najbrža ruta, samo 35 minuta.

Moguće je i ući Mauritanija automobilom iz Dakhla. Građanima većine zemalja potrebna je viza za ulazak u Mauritaniju koja je dostupna u mauritanskom veleposlanstvu u Rabatu (vize se više ne izdaju na granici).

Možda će biti teško ući u Maroko komercijalnim vozilom. Kamp prikolice su prihvatljivi (ali moraju izgledati poput kampera), ali druga komercijalna vozila mogu se okrenuti i spriječiti putovanje dalje. Ako želite uzeti komercijalno vozilo, a putuje više osoba, možda bi bilo korisno ako osoba koja govori francuski putuje na bilo koju međunarodnu granicu s Marokom po vašem izboru i sastane se s šefom carine prije nego što unesete gospodarsko vozilo.

Brodom

Sažetak

Postoji nekoliko trajektnih veza s Marokom, uglavnom iz Španjolska. Algeciras je glavna luka i služi Ceuta i Tanger. Trajekt između Algecirasa i Ceute traje 40 minuta i manje od 2 sata do Tangera. Do Tangera također možete doći iz male luke Tarifa, na najjužnijem vrhu kopnene Španjolske. To će trajati 35 min ili 1 sat, ali moguća su kašnjenja i do četiri sata. Neke tvrtke besplatno voze autobuse između Tarife i Algecirasa (25 min), tako da nećete imati problema doći do željezničke stanice. Ostale španjolske luke koje imaju veze s Marokom jesu Malaga i Almerija, koji su povezani sa Melilla i susjednog marokanskog grada Nador.

Trajekti iz Francuske također idu za Tanger, iz luke Sète blizu Montpellier i Luka Vendres blizu Perpignan. Međutim, ovi su trajekti prilično skupi. Talijanski gradovi Genova i Napulj također imaju izravne veze s Tangierom. Britanska ovisnost o Gibraltar povezuje se s Tangierom brzom brodskom uslugom.

Provjerite vodi li vas karta do prave luke, 35.876528-5.5166551 Tanger Med na primjer, udaljen je 50 km od grada Tanger.

S juga Španjolske (Estepona), jedrilica će vas nekoliko dana odvesti na sjeveroistok Maroka (Smir).

Pojedinosti

Od Tarife do Tangera trajekt košta 34 eura po odrasloj osobi bez korištenja vozila on-line rezervacije. Otvoreni povrat košta 54 EUR (ožujak 2013). Međutim, kartu za trajekt možete dobiti iz Tangiera po cijeni od 390 dirhama (oko 36 €). Algecirasu iz Tangiera košta 395 dirhama singl.

Zaobiđi se

No kako putujete, utvrdite u kojem smjeru idete i gdje će biti sunce većinu vašeg putovanja i odaberite mjesto na sjenovitoj strani.

Vlakom

Vlakovi su općenito najbolja opcija zbog svoje brzine, učestalosti i udobnosti. Međutim, mreža je ograničena, samo povezuje Marakeš i Tanger preko Casablanca i Rabat. Linija za Oujdu započinje u Sidi Kachem povezivanje Meknes i Fes do glavne crte. A brza željeznica linija koja povezuje Tanger sa Casablancom preko Rabata je u izgradnji, prvi dio do Kénitra otvoren u studenom 2018., smanjujući vrijeme putovanja između Tanger i Casablanca na nešto više od dva sata.

Željezničkom mrežom upravlja ONCF. Ulaznice se mogu kupiti i putem interneta i na stanicama, a vrlo su jeftine u usporedbi s Europom. Na primjer, singl od Tangiera do Marakeša košta oko 200 dirhama druge klase ili 300 dirhama prve klase. Casablanca do Marakeša - 90 dirhama za drugu klasu. Jedini nedostatak marokanskih vlakova je što se vrlo često kasne, pa nemojte računati na vozne redove ako vam se žuri.

Ljudi su nevjerojatno druželjubivi i prijateljski raspoloženi u vlakovima u Maroku i naći ćete se kako neprestano razgovarate sa strancima o svom putovanju. Svaka nova osoba savjetovat će vas o nekom novom mjestu na koje biste trebali otići ili vas pozvati u njihov dom na kus-kus. Stanice u manjim gradovima često su loše označene, a vaši će vas putnici više nego rado obavijestiti gdje ste i kada biste trebali sići. Očekuje se pozdrav (Selam) novi putnici koji ulaze u vaš odjeljak, a ako ponesete voće, kolače itd., uobičajeno je ponuditi nešto i ostalim putnicima. Ako potrošite malo više za 1. razred, povećavate šanse da upoznate nekoga tko dobro poznaje mnoge jezike.

Svakodnevno se iz Tangiera kreću tri puta, i to za bilo koji od njih Oujda ili Marakeš, premda se svi mogu upotrijebiti za dolazak do bilo kojeg odredišta jer u Sidi Kachemu postoje odgovarajući vlakovi koji koriste suprotni krak vlaka koji dolazi iz Tangera. Noćni vlakovi između Tangiera i Marakeša nude kaučete za dodatnih 100 dirhama. To je jedina opcija ako želite ležati spavajući jer postoje prepreke između sjedala u redovitim pretincima.

Ljeti u pretincima vlakova može biti vruće, a putnici stoje posvuda kad se zauzmu sva mjesta. Vagoni prve klase trebali bi imati radni klima uređaj, međutim, nemaju ga svi vlakovi s klima uređajem u radnom načinu, pa je poželjno ponijeti sa sobom puno vode (na njima nema automata ONCF vlakova, za razliku od vlakova SNCF ili TrenItalia, a konduktora s kolicima za prodaju nije često lako pronaći). Primjerice, vrijeme putovanja između Tangiera i Fesa iznosi oko 5 sati, a bez klimatizacije i vode vožnja može postati nepodnošljiva po ljetnoj pustinjskoj vrućini.

Kad stignete na stanicu, za dolazak na peron trebat ćete potvrditi kartu (kontrolna točka na ulazu).

Autobusom

Luksuzno autobusima su sljedeća najbolja oklada, s gotovo univerzalnim pokrićem, ponegdje i pomalo čudna vremena polaska. CTM, Supratours a neke manje tvrtke pružaju dobru udobnost uz prihvatljive cijene. Autobusi Supratours nude posebne karte za povezivanje sa željezničkim sustavom i mogu se rezervirati na web mjestu željezničke tvrtke jer njime upravlja Supratours. Sve autobusne kompanije naplaćuju prtljagu odvojeno, međutim CTM je jedini koji to čini službeno i pruža račune za prtljagu. Na Supratoursu, tko vam uzme torbu, tražit će do 20 dirhama (platite najviše 5 dirhama). Ne plaćajte prtljagu koju možete ponijeti sa sobom i koja stane u gornji ormarić između nogu. Touts će vam to pokušati naplatiti, snažno odbiti.

Gotovo svaki grad ima središnju autobusnu stanicu (Gare Routière) gdje možete kupiti karte za putovanje iz regije u regiju (a u nekim gradovima određene tvrtke vode vlastite stanice - uglavnom se to odnosi na operatore CTM (Gare Voyage) i dijelom Supratours). Možete odabrati autobus za turiste s klimom i televizorom. Možete i lokalnim autobusima koji koštaju samo 25-50% turističkih autobusa i puno su zabavniji. Nisu baš ugodni, ali možete stupiti u kontakt s lokalnim stanovništvom i naučiti puno o zemlji. Autobusi često prelaze dulje rute od velikih, tako da možete vidjeti sela u koja nikada ne biste stigli kao "normalan" turist. Za ljude osjetljive na toplinu to ipak nije uputno, jer vam mještani mogu reći da je 35 stupnjeva "cool" i nema razloga za otvaranje prozora. Ruta od Rissanija, Erfouda i Er Rachidije do Meknesa i Fesa, iako je duga, prolazi Srednjim i Visokim Atlasom i posebno je slikovita.

Na velikim autobusnim stanicama (Gare Routière), kartu uvijek kupujte na izlogu za ulaznice unutar autobusnog kolodvora. Inače ćete uglavnom preplatiti. Prići će vam nekoliko posjeta dok ulazite u autobusni kolodvor i pokušati vam prodati kartu. Iako će mještanin sa sobom dobiti odgovarajuću kartu (jer znaju cijene), turisti će zasigurno biti previše naplaćeni. Također, na prozorima karata često (moraju) biti prikazane cijene i redovi vožnje. Mogli biste dobiti kartu s istim tipom koji vam se obratio na početku, ali posljedično će biti puno jeftiniji.

U lokalne međugradske autobuse možete ući duž autoceste ili glavne ceste, gdje ćete platiti konduktera. Uvijek pitajte za cijenu prije ulaska, a ako je previsoka, odbijte. Barem će kondukteri shvatiti da se nećete ukrcati ako ste previsoki i dati vam dobru cijenu. Supratours i CTM autobusi neće se zaustaviti nigdje za vas, osim na glavnim autobusnim stanicama - vozač ne smije prodavati karte.

Luksuzni autobusi kojima upravlja CTM također su jeftini i nude lakše putovanje nego lokalni autobusi. Vidjeti CTM-ov raspored i tarife^{[ranije mrtva veza]}.)

Supratours, glavni suparnik CTM-a, nadopunjuje mrežu vlakova do Essaouire i svih većih gradova na obali Atlantika južno do Marakeša.

Lokalni međugradski autobusi potpuno su valjan izbor za otpornijeg putnika i često imaju čak i više mjesta za noge od luksuznih autobusa, iako je to možda samo zato što se sjedalo ispred vas raspada. Mogu biti izuzetno spori jer će se zaustaviti za bilo koga i bilo gdje, a klimatizirani su samo luksuzni autobusi (a mještani mrze otvorene prozore). Iako, čini se da je jedna iznimka Agadir-Essaouira ruta, gdje su čak i lokalni autobusi vrlo brzi. Vjerojatno zbog količine autobusa na ovoj ruti i želje da se putem pokupi što veći broj putnika (što se nije dogodilo ako ga pretekne druga tvrtka).

Taksijem

Putovanje taksijem uobičajeno je u Maroku. Postoje dvije vrste:

• Mali taksi koristi se samo na području grada
• Veliki taksi može se koristiti za putovanja između gradova i za veće grupe

Mali taksi

Cijene petit taksija su razumne i zakon je da taksiji u gradu trebaju imati brojilo - iako nisu uvijek uključeni. Inzistirajte na tome da vozač pokrene brojilo, iako će u turistički većim gradovima vozači to odbiti. Ako ne, zatražite cijenu prije prijelaska (ali bit će skuplje). Možete i trebate pregovarati o cijeni karte, idealno do iznosa za koji imate točnu promjenu, jer je vozač često nema.

Često postoji minimalna cijena putovanja za dan, a druga tijekom noći, obje navedene na naljepnici, zajedno s ostalim cijenama u taksiju. I budući da je u nekim malim gradovima mjerena cijena uvijek niža od minimalne cijene, putovanja se tamo ne mjere, a cijena je fiksna na minimalnoj cijeni. U takvim gradovima bez mjernih taksija ponekad nedostaju i te naljepnice. Pitajte neuključenog mještana postoji li takva minimalna cijena i koliko je visoka (7 dirhama je razumno danju, 10 noću).

Petit taksiji ne smiju napuštati gradske granice, pa stoga nije mogućnost putovanja između gradova.

Veliki taksi

Veliki taksi zajednički je, uglavnom međugradski taksi, s fiksnom tarifom za određenu rutu; vozač koji se zaustavio i pokupio putnike poput autobusa. Veliki taksiji obično se nalaze u blizini glavnih autobusnih stajališta. Pregovarajte o cijeni ako želite putovanje do sebe, a to će se temeljiti na prijeđenoj udaljenosti i povratku - no cijena po taksiju ne bi trebala ovisiti o broju putnika u vašoj grupi. Kada dijele veliki taksi s drugima, vozači mogu varati putnike turističkog izgleda koji naplaćuju veće cijene - pogledajte koliko lokalno stanovništvo oko vas plaća; ne brinite pitati ostale putnike o uobičajenoj cijeni, prije ulaska ili čak kad ste unutra.

Cijene karata su polu fiksne i podijeljene su ravnopravno između putnika. Međutim, postoji šest putničkih mjesta po automobilu, a ne četiri (ovo je za sveprisutni Mercedes, u većim Peugeotovima na jugoistoku ima 8 ili 9 sjedala). Očekuje se da će dvoje ljudi dijeliti prednje sjedalo, a četvero straga. Ako želite odmah otići ili želite dodatni prostor, možete platiti dodatna prazna mjesta. Veliki taksiji obično koštaju manje od luksuznog autobusa, ali više nego lokalni autobusi. Kasno noću, očekujte da će vam se naplatiti malo više nego danju, a također i da ćete platiti sva mjesta u automobilu, jer se drugi kupci vjerojatno neće pojaviti tako kasno.

Veliki taksiji prije su bili 10-godišnji Mercedes, redovni salonski automobili koji se u Europi koriste za do 4 putnika plus vozač. Međutim, u današnje vrijeme ih sve više zamjenjuju kombiji Peugeot. Za veliki taksi normalno je dijeliti automobil između 6 putnika. Prednje sjedalo obično imaju dvije žene. Neki putnici često plaćaju 2 mjesta koja ostaju nenastanjena kako bi putovali s više prostora unutra, a time i s udobnošću.

Pazite, neki će taksisti odbiti voziti dok se taksi ne napuni, što može uzrokovati kašnjenja. Alternativno, za relativno razumnu svotu (ovisno o vozaču), možete unajmiti veliki taksi u Marakešu za cijeli dan, što će vam omogućiti da istražite znamenitosti okolne regije. Većina velikih taksija prometuje samo jednom rutom i za putovanja izvan dozvoljene rute prvo trebaju dobiti dozvolu policije.

Vlasnici taksija natječu se jedni s drugima kako bi dodali dodatke poput suncobrana. Čisto vozilo i pametan vozač obično su dobar znak dobro održavanog vozila.

Mogu se unajmiti i veliki taksiji privatno po približno cijeni dva petit taksija za kraća putovanja. Ovo je korisno ako vaša stranka broji četiri ili više. Ako planirate uzeti veliki taksi za prilagođeni obilazak, najbolje je rezervirati jedan dan unaprijed kako biste vozaču dali vrijeme da dobije ovo odobrenje.

Avionom

Domaće letenje nije popularno prijevozno sredstvo; međutim, Royal Air Maroc, prijevoznik državne zastave, ima izvrsnu, ali skupu mrežu za većinu gradova. Ostale zrakoplovne tvrtke uključuju Air Arabia Maroc i Jet4you.com.

Tramvajskim putem

The Tramvaj u Casablanci dug je 30 km, s 49 zaustavljanja i u obliku slova Y. Ulaznice koštaju 6 dirhama; kupite kartu prije ukrcaja. Možete birati između punjive karte koja vrijedi samo za 10 putovanja ili kartice koja se može puniti i vrijedi 4 godine.

Ovo je nakon Tramvaj Rabat-Salé, drugi tramvajski sustav u Maroku, ali ujedno i najveći sustav po broju stanica i duljini rute.

Automobilom

Vidi također: Vožnja Marokom

Prometna se kultura u mnogočemu razlikuje od onoga što biste doživjeli u zapadnim zemljama. Mreža glavnih prometnica u dobrom je stanju, ali zbog nedostatka namjenskih biciklističkih staza i pješačkih staza u svim gradovima, osim u najvećim, dijele ih mnogi biciklisti, pješaci i konjska vozila.

Ceste imaju dobru podlogu, iako su neke vrlo uske, u većini slučajeva samo jedna uska traka u svakom smjeru. Mnoge ceste na jugu koje su označene kao zapečaćene zapravo imaju samo središnji pojas, jedan kolosiječni trak, zabrtvljen širokim ramenima koji se koriste svaki put kad naiđete na susretni promet, a to je razumno ekonomsko rješenje u ovim područjima oskudnog prometa i dugih ravnih cesta - osim kad ne možete vidjeti promet koji dolazi uslijed prašine od vjetrova!

Palcem

Stopiranje je rutinski oblik putovanja u Maroku. Osobito u velikim poljoprivrednim kamionima koji dohodak dopunjuju podižući putnike koji plaćaju. Cijena je otprilike upola manja od velikog taksija. Očekujte vožnju straga s puno lokalnog stanovništva.

Razgovor

Vidi također: Marokanski arapski rječnik, Arapska rječnica, Tashelhit-ova zbirka izraza

Službeni jezici Maroka su arapski i berberski. Međutim, lokalno Marokanski arapski, dijalekt arapskog jezika Magrebi (govori se u Maroku, Tunisu i Alžiru) vrlo se razlikuje od standardnog arapskog, pa čak i izvorni arapski govornici izvan regije ne bi razumjeli razgovore lokalnog stanovništva. Međutim, svi Marokanci u školi uče standardni arapski, pa govornici standardnog arapskog ne bi trebali imati problema u komunikaciji u većim gradovima. Službeno otprilike polovica stanovništva ne zna čitati ili pisati, tako da uvijek postoje prevoditelji i ljudi koji pomažu u ispunjavanju obrazaca (uz malu naknadu) oko većine mjesta gdje su takvi obrasci potrebni, poput luka itd.

Razni dijalekti iz berberski govore Marokanci. Najkorišteniji je Tashelhit; njime govori više od osam milijuna ljudi u jugozapadnom Maroku, posebno u zapadnom dijelu Maroka Visoki Atlas planine, Anti-Atlas i aluvijalni bazen rijeke Sous. Najveća urbana središta na tom području su primorski grad Agadir i gradovi Guelmim, Taroudant, Oulad Teima, Tiznit i Ouarzazate. Postoje i druge berberske sorte koje se govore u Maroku Središnji Tamazight u Srednji Atlas i Riffian na sjeveru.

francuski je široko shvaćen u Maroku zbog svoje povijesti kao francuski protektorat, a i dalje se uči u školama od relativno ranih razreda, što ga čini daleko najkorisnijim nearapskim jezikom koji treba znati. Većina urbanih mještana koje upoznate bit će trojezični na marokanskom arapskom, standardnom arapskom i francuskom jeziku, ali strancima nikada ne govore francuski, a nikada međusobno. U sjevernom i južnom dijelu zemlje mnogi ljudi također govore španjolski umjesto ili uz francuski.

Iako je znanje o Engleski jezik povećava se među mlađim generacijama, većina Marokanaca ne progovara ni riječi, a čak će i oni koji govore, bolje govoriti francuski. Iako ćete među najobrazovanijim ljudima naći nekoliko ljudi koji govore engleski jezik, u urbanim sredinama većina njih su vodiči i promašaji. Neki vlasnici trgovina i upravitelji hotela u urbanim središtima također govore engleski jezik. Općenito, prednost u rastućem redoslijedu je za engleski, pa španjolski, pa francuski, pa standardni arapski i najbolje od svih marokanskih arapskih ili berberskih jezika, ovisno o regiji.

Ljudi su navikli nositi se s komunikacijskom zaprekom koja dolazi s različitim berberskim dijalektima - pantomimiranje, nasmiješenost i korištenje čak i najslomenijeg francuskog jezika daleko će vas odvesti.

Vidjeti

Na samo nekoliko sati od glavnih europskih gradova, Maroko ima sve što će vas preplaviti nevjerojatnim bojama, mirisima i zvukovima islamske Afrike. Zamislite kako vrve sokovi i začini, zapanjujuće džamije, bijelo oprane morske gradove i srednjovjekovna gradska središta. S panoramskim pogledom koji se razlikuje od vrhova prekrivenih snijegom u Visokom Atlasu do nepreglednih pješčanih dina Sahare, u ovoj prekrasnoj zemlji nikome nikada neće biti dosadno.

Poznat po filmu Casablanca možda najpoznatiji marokanski grad i dom je ogromnih Džamija Hasan II, druga po veličini džamija na svijetu koja je nadmašila samo Veliku džamiju u Meki. Many travellers quickly leave this vibrant and modernist metropolis on a search for a more traditional Moroccan experience, but admiring the impressive colonial architecture, Hispano-Moorish and art-deco outlook of the city centre is actually time well spent. Marakeš, known as the "Red City" and probably the most prominent former imperial capital, will leave you with memories to cherish for life. Spend your days wandering through the lively souqs, admiring the old gates and defense walls, see the Saadian Tombs, the remnants of the El Badi Palace and visit the Koutoubia Mosque with its 12th century minaret. However, when evening falls make sure to head back to Jamaa el-Fnaa, the largest square in Africa, as it fills up with steam-producing food stalls. Indulge in the bustling activity there, listen to Arabic story tellers, watch magicians and Chleuh dancers. Fes, once Morocco's capital, is another gorgeous imperial city. Get lost in its lovely labyrinth of narrow Medieval streets, enjoy its huge medina, see the beautiful city gates, the ancient University of Al-Karaouine i Bou Inania Madrasa. Also, make sure to visit a traditional leather tanning factory. Grad Meknes is often called the "Versailles of Morocco" for its beauty. Its lovely Spanish-Moorish style centre is surrounded by tall city walls with impressive gates and you'll be able to see the 17th century blend of European and Islamic cultures even today.

For a more laid-back experience of medina life, catch a sea breeze at the coastal towns of Asilah or lovely Essaouira. The blue-washed town of Chefchaouen is an old time travellers' favourite and a great starting point to explore the Rif Mountains. Other impressive mountain scenery can be in found in the Atlas Mountains.

On your way to the desert, make sure not to miss the stunning Todra gorge blizu Tinghir. The ancient fortified city of Aït-Benhaddou is another must-see sight. Although rainstorms damage the mud-brick kasbahs time and again, this mostly abandoned village remains an impressive sight and has been the décor for a range of movies, including Lawrence of Arabia and Gladiator.

Čini

Treking

Climb North Africa's highest mountain Mt. Toubkal (Jebel Toubkal) iz Imlil, passing lovely adobe villages and exploring the gorgeous Ourika and Amizmiz valleys on the way. Or just trek the Visoki Atlas planine. The stunning panoramic views from the top will make it worth every bit of your effort to get there. Other praised hiking routes lead through the beautiful Ameln Valley in the Anti-Atlas and the forests of the Srednji Atlas.

Tourist tours

Marrakech can make a good base for tours all over Morocco, from exploring the Visoki Atlas, over riding the camel or quad, to 1-4 days Sahara treks. A sheer endless amount of tour providers are waiting for the willing-to-pay tourist.

Hop on a camel back for a trip through the golden Sahara sand dunes na Erg Chebbi, near Merzouga. Spend the night in a desert tent, under the incredibly starred sky. Somewhat less easy to reach but therefor also less crowded are the dunes of Erg Chigaga blizu M'hamid.

Hammams

There are two types of Hammam (steam baths) across Morocco.

Prva je tourist hammam, where you can go and be pampered and scrubbed by an experienced staff member. As these are promoted only to tourists, they are the more expensive option with pricing usually around 150 dirham for a hammam. They are not proper hammams, but they are nonetheless enjoyable, especially for the timid. Your hotel can recommend a good one.

The second option is to visit a "popular" Hammam. Popular hammams are the places where the locals go. Ask the staff at your hotel where they would go.

At the popular hammams, you do it all yourself. To make the most of a popular hammam, you need to take a scrubbing mitten (available cheap in the souks), a towel, and some extra underwear (otherwise, you will be going home without any, as it will be sopping wet). Popular hammams are often only identified by tiles around a door and entrance way. If you do not speak French or Arabic, it could be a daunting, or at least a very memorable, experience. Men & women have either separate session times or separate hammams.

Nudity in a popular hammam is strictly forbidden for men, so be prepared to wear your underwear or a bathing suit. For women, you'll see some wearing underwear and some going naked.

Whilst in a popular hammam, you may be offered help and a massage from another person. It is essential to remember that this massage is nothing but a massage, with no other intentions. Sexual contact or presumption of sexual contact does not occur in these places. If you accept a massage, be prepared to return the favour.

Normal entrance prices for a popular hammam are 7-15 dirham, a scrub will cost around 30 dirham, and a massage another 30 dirham.

Kupiti

Exchange rates for Moroccan dirham Od siječnja 2020 .: US$1 ≈ 10 dirham €1 ≈ 11 dirham UK£1 ≈ 13 dirham Tečajne razlike variraju. Trenutne cijene za ove i druge valute dostupne su na XE.com

What does it cost? (Svibanj 2019) Oranges: 4 dirham/kg Bananas: 8-10 dirham/kg Melon: 8 dirham/kg Dates: 10-30 dirham/kg, depending on the quality Dried Curcuma roots: 50 dirham/kg Water 1.5 l: 5-6 dirham Coke 0.5 l: 5.50 dirham Thé a la menthe / cafe noir: 6-8 dirham Tagin or couscous: 25-60 dirham, depending on how touristy Grand taxi: 50-60 dirham / 100 km Bus: 20-30 dirham / 100 km Double room: from 170-300 dirham Pack of Marlboros: 35 dirham Tobacco for shisha: 20 dirham Argan oil: from 20 dirham / 100 ml Rhassoul/ghassoul ½ kg: 8 dirham Small "silver" teapot (2-3 cups): 90-100 dirham 30 dirham for heat glove

Novac

The local currency is the Marokanski dirham, sometimes symbolised as "Dh", "Dhs, "DH", "درهم, or the plural form of "دراهم" ili "Dhm" (ISO code: LUD). Wikivoyage articles will use dirham to denote the currency.

It's divided into 100 santime or centimes (c). There are 5c, 10c, 20c, 50c, 1, 2, 5 and 10 dirham coins, although coins smaller than 20c are rarely seen these days. Banknotes are available in denominations of 20, 50, 100 and 200 dirham.

While the dirham is the only currency officially accepted in Morocco, some hotels may accept your euros and US dollars unofficially.

Try to have as many small notes as possible, even accommodations tend to never have any change ready. But also in general, keep larger bills hidden separately, just in case.

Prices in Morocco are quite stable, i.e. the references you find in this guide, even if a couple of years old, are very reliable.

Important notice: Dirham may generally not be exported or imported. A tolerance of 2,000 dirham applies to tourists; more information can be found at the Moroccan customs website.

Mjenjačnica: It's illegal to take more than 2,000 dirham of local currency out of the country, so you can't buy dirham outside of Morocco. By law, exchange rates should be the same at all banks and official exchanges. Make a note of the exact rates before you go to make sure you're getting a fair deal.

Don't expect to see many banks in the souqs ili medinas, although in larger cities there are often an ATM near the main gates, and even one or two inside the large souqs (if you manage to find your way). You may also encounter "helpful" people who will exchange US dollars or euros for dirham. Unofficial exchange on the streets outside souqs or medinas doesn't seem to exist.

Besides banks and dedicated exchange offices, major post offices provide exchange, and work until late hours. There are several exchange offices in Casablanca airport. Make sure you keep any receipts, as this will make things far easier when exchanging any left-over dirham back to your own currency before leaving - official "Bureau de Change" won't change money without a receipt, even if you originally withdrew the money from an ATM.

ATMs can be found near tourist hotels and in the modern ville nouvelle shopping districts. Make sure that the ATM accepts foreign cards (look for the Maestro, Cirrus or Plus logos) prije you put your card in. Also be aware that they are not refilled during weekends in smaller towns, so get enough cash for the weekend on Friday or Saturday morning.

ATM fees of about 30 dirham are charged for withdrawals by some banks, like Société Générale, BCME, Bank Populaire, BMCI (BNP Paribas) and others. Avoid them (!) and look for more local banks, like Attijariwafa, or others. With the latter withdrawals are for free (apart from the fee your bank charges). Note, sometimes they do not display any fees at the machine, but you won't get a receipt and just at home you will notice that they charged anyhow. Talk to you bank and try to reject these fees to make this practice harder in the future.

Kupovina

For detailed prices see the blue information box.

Što

Apart from classic tourist souvenirs like postcards and trinkets, here are some things from this region that are hard to find elsewhere, or even unique:

• Birad – Classic Moroccan tea pots.
• Carpets – Genuine handmade Berber carpets can be purchased direct from the artisans who weave them. If you go to small villages, such as Anzal, in the province of Ouarzazate, you can visit the weavers, watch them work, and they will happily serve you tea and show you their products.
• Datumi – 10 dirham for an orange box seems an adequate price after some bargaining. However, in Europe dates are quite cheap as well, especially when bought at Middle Eastern or Turkish shops. In the end, how much sugar is really good for you?
• Djellabah – Classic Moroccan designer robe with a hood. Often come in intricate designs and some are suited for warm weather while other heavier styles are for the cold.
• Leatherware – Morocco has a really huge production of leather goods. Markets are full of mediocre models (you will notice that they use the same cuts and zippers for all the different types of cloths) and designer shops are hard to find. Instead, maybe you want to opt for pure leather itself and do the good work yourself back home—purses, vests, whatever ... stitching and sewing is becoming more and more popular in Europe again.
• Rhassoul/ghassoul – Also called wash soil in Europe, where it costs about 10 times as much as in Morocco.
• Majice – If you're looking for T-shirts, consider designer items by Kawibi—they look much more inspiring than boring traditional set of themes. They are available in duty-free stores, Atlas Airport Hotel near Casablanca and other places.

What not

• Geodes – Pink and purple dyed quartz are widely sold along with fake galena geodes which are often described as "cobalt geodes".
• Trilobite fossils – Unless you are an expert, you will most likely be buying a fake.
• Artesanal ili zadruga – These are catch phrases put up for tourists and just mean an increased price, but not necessarily higher quality or higher sustainability. Such facts can barely be verified and whether an oil is good or not is a poker game. Either way, you are always better off buying where locals do, because there you can expect quality also locals would go for. Get advice from your ho(s)tel staff where to buy good quality and at what price, but never let them show you directly. And if they say it is their cousin or friend, it is better to avoid it. Then go around the market for even more asking and checking of the lower price barrier of the merchants. Only after that decide what to buy and at what price.
• Argan oil – Forget about it. It is impossible to tell whether you got something proper. Just because a lady in the shop is kneading stuff in oil, doesn't mean it is anyhow related to the oil they sell. Just because a pressing machine is inside the shop, and they claim using it to get the oil, does not mean they actually do. Just because your guide or the shop owner claim it is the best Argan oil around, doesn't mean it is. Just because they claim it is locally produced, organic (bio), artesanal, from a collective or has fancy logos and graphics, does not mean it is actually genuine—there is no such thing as a proper Moroccon certification. And just because the price is high does not mean either, it is good quality. Margins for Argan Oil are high, it is hard to identify genuine oil, and tourists are begging to be ripped off ... it only makes sense that this is a big scam you should avoid. Nevertheless, if you are really keen getting some oil, look up the price for Argan oil in Europe—it is about 16€/250 ml. Only this is what you should use as base for bargaining. But you are probably better off not paying more than half than that in Morocco. Probably buying in a regular supermarket would be the best idea. Note that of course 100 ml bottles are sold at a far higher price (for tourists in little shops), because they can be carried as part of the hand luggage .... so, what really is the point in the end paying more than at home, and not even being sure about the quality?

Cjenkanje

Zapamti to cjenkanje in the souks is expected. It is not really possible to give an accurate indication of how much to start the bargaining at in relation to the initial asking price, but a general idea would be to aim for approximately 50% off. Prices are set on a daily, even hourly, basis, depending on how much has been sold on a given day (or period of hours), while also reflecting the vendor's personal estimation of the potential client. The souks are often a good reflection of the basic economic principles of supply and demand, particularly with regard to the demand side. If a lot of products have been sold by a particular merchant he/she will raise the price, and may refuse to sell any more products for the rest of that day (or for days) unless the price is much higher than usual. If there are many tourists around prices go higher and bargaining even small amounts off the asking price becomes quite difficult. In addition, the seller will generally inspect the client, whose dress and possessions (particularly if the potential client sports an expensive Swiss watch, camera, etc.) are usually the main indication of how high the price may be set above the usual. However, the potential client's attitude is also taken into consideration.

Taking all this and other factors into account (such as the time of day, day of the week, season), initial prices may be up to 50 times or more in excess of normal prices, especially for more expensive items, such as carpets. Carpets, however, are a very specialized item and it is necessary to have at least a cursory understanding of production techniques and qualities. If possible, an ability to distinguish between hand-made and machine-made carpets, hand-dyes, and the like is helpful to avoid being utterly duped.

Bargaining is an enjoyable experience for most vendors and they prefer clients that don't appear hurried and are willing to take the time to negotiate. It is most often actually necessary to give reasons why you believe the price should be lower. The reasons you might give are limited only by your imagination and often lead to some very entertaining discussions. Common reasons may include: the price of the item elsewhere, the item not being exactly what you are after, the fact that you have purchased other items from the stall/store, that you have built a rapport with the vendor after discussing football and so forth. S druge strane, if there is little movement in the price after some time, the best advice is to begin leaving, this often has the result of kick-starting the bidding anew, and if not, it is likely that the merchant is actually unwilling to go further below a given price, however absurd.

Također je važno da show a genuine interest for the workmanship of the product for sale, no matter how uninterested you may actually be in what you are buying. This does not, however, mean that you should appear over-enthusiastic, as this will encourage the vendor to hold his or her price. Rather, it is important to project a critical appreciation for each article/object. Any defects are either unacceptable or a further opportunity to bargain the price down.

You should take caution to never begin bidding for unwanted items or to give the vendor a price you are unwilling or unable (with cash on hand) to pay. Try to avoid paying by credit card at all costs. In the event you do pay by credit card, never let it out of your sight and demand as many receipts as possible. There is typically a credit card carbon copy and an official shop receipt.

Never tell a vendor where you are staying i never tell a vendor how much you paid for any other purchases. Just say you got a good price and you want a good price from him or her too. It's best to be politely passive aggressive, sometimes for hours if you really want to save a few dirhams. And, above all, never be afraid to say 'No'.

It must also be said that, as is true for buyers, not all sellers are actually very good at what they do. A vendor that is completely uninterested or even aggressive is unlikely to give a good price. Krenuti dalje.

Last but not least, when you spend all of your holiday in the same place, especially in smaller, touristy towns: Vendors deal with tourists all the time. Most tourists buy souvenirs just before flying home, most tourists try the "walk out" trick as part of their bargaining strategies. It is not unheard of that tourists haggle for a carpet on a Friday, walk out and when they come back the next day, expecting a lower offer, the price actually increases. The vendor knows that you are likely to catch a flight the same day and that your second visit is actually your last chance to buy the carpet.

Jesti

Vidi također: North African cuisine

Moroccan cuisine is often reputed to be some of the best in the world, with countless dishes and variations proudly bearing the country's colonial and Arabic influences; vidjeti French cuisine i Bliskoistočna kuhinja. Unfortunately as a tourist through Morocco, especially if you're on a budget, you'll be limited to the handful of dishes that seem to have a monopoly on cafe and restaurant menus throughout the country. Most restaurants serve dishes foreign to Morocco considering that Moroccans can eat their domestic dishes at home. Apart from major cities, Moroccans do not generally eat out in restaurants so choice is generally limited to international fare such as French, Italian and Chinese cuisine.

Traditional cuisine

• Bissara, a thick glop made from split peas and a generous wallop of olive oil can be found bubbling away near markets and in medinas in the mornings. Rarely available in touristy places.
• Kuskus made from semolina grains and steamed in a colander-like dish known as a couscoussière is a staple food for most Moroccans. It can be served as an accompaniment to a stew or tagine, or mixed with meat and vegetables and presented as a main course. Manual preparation (i.e. not "instant couscous") takes hours. Any restaurant that has couscous on the regular menu should be avoided, it will not be the real thing. But lots of restaurants serve couscous once a week (usually Fridays) for lunch and advertise this widely - they tend to make real couscous and often for much better prices.
• Riba on southern beaches is usually very fresh (caught the same day) and cheap. A mixed fish plate comes for about 25 dirham at stalls in the markets of fishing villages, a huge plate of grilled sardines is 15-20 dirham. If bought fresh at the fish market, a kilogram of fish is 5-20 dirham (the latter for a small kind of tuna). Most restaurants in fishing towns have a BBQ in front and will grill any fish you bring them for 30 dirham (includes fries, a salad and bread). Fish is gutted on demand at the markets, just tell them how you want to prepare it (for a BBQ you get a nice butterfly cut, for tagine it is just gutted). A small tip of 1-2 dirham is appropriate for the gutting.
• Ghoulal: Land snails in a delicious, rich broth can be found at least as far south as Marrakesh at street food stalls. Servings start as low as 3 dirham, in Marrakesh's main square at 10 for the first serving, 5 for every subsequent serving.
• Harira is a simple soup made from lentils, chick peas, lamb stock, tomatoes and vegetables, that is nourishing but light on the stomach and can be eaten as part of any meal. Most Moroccans have it at least once a week, many every day. It is even part of the traditional first meal after sunset during Ramadan in Morocco: dates, followed by harira. A serving starts at 3 dirham; on menus it is often referred to as just moroccan soup or in French, soupe marocaine. It is probably the most "Moroccan" dish of all and one cannot really claim to have been to Morocco without having tried it at least once.
• Khlea (također: kaliya) might be more on the adventurous side, taste-wise: meat preserved in fat (mostly lamb, but camel too is produced on industrial scale), usually prepared in a tagine with egg and tomato. The result is very fatty, the meat has a very intense taste and is usually quite chewy. The upside: Starting at 15 dirham, this will get you going for half a day at least. Might be hard to get in touristy restaurants.
• Pastilja is a popular delicacy in Morocco: Pulled meat in a flaky dough, topped with sugar and cinnamon. Originally made with pigeon fledglings, nowadays the most common variety is made with chicken, though lamb, beef or fish are sometimes used as well. It is sometimes available as a starter on demand, but the real thing is the size of a proper pie and takes hours to prepare. A proper, pre-ordered pigeon fledgling pastilla is at least 200 dirham, 300 to 400 dirham in most touristy places. A large pastilla serves 2 to 4 people.
• Sfenj: These deep fried donuts from unsweetened yeast dough, dusted with sugar, are a popular and very filling snack that can be found throughout the country for 1 dirham per piece. They want to be eaten very fresh. Look out for stalls with a huge bowl of hot oil.

• Tagine (ili tajine): One literally cannot be in the country without seeing a "tagine the dish" on the menu or a "tagine, the cooking ware" in the wild at least once. The very short version is: a "tagine de ..." on a menu is a "steamed ... in a clay pot". Literally everything can go into a tagine, but restaurants offer only very few dishes using the same spice formulas, which might become boring soon - albeit, with some luck pigeon or khlea can be found:
  • tagine de kefta: meatballs, usually with an egg and anything from "a few" to "lots of" vegetables; can be rather spicy
  • tagine de légumes: vegetables only (but don't count on vegetarian broth)
  • tagine de poulet: chicken, usually with preserved lemons ("en citron")
  • tagine aux pruneaux: lamb or, rarely, beef, with prunes and almonds
  • tagine de bœuf/agneau/dromadaire/chèvre: beef/lamb/camel/goat with vegetables
  • tagine de(s) poisson/crevettes/poulpe: fish/shrimp/octopus (in coastal regions)
• Many cafés (see Drink) and restaurants also offer good value petit déjeuner breakfast deals, which basically include a tea or coffee, orange juice (jus d'orange) and a croissant or bread with marmalade from 10 dirham.
• At many cheap eating places stews like loubia (white beans), adassa (lentils) and ker ain (sheep foot with chickpeas) are on offer.

Snacks and fast food

Snackers and budget watchers are well catered for in Morocco. Rotisserie chicken shops abound, where you can get a quarter chicken served with fries and salad for around 20 dirham. Sendviči (from 10 dirham) served from rotisserie chicken shops or hole-in-the-wall establishments are also popular. These fresh crusty baguettes are stuffed with any number of fillings including tuna, chicken, brochettes and a variety of salads. This is all usually topped off with the obligatory wad of French fries stuffed into the sandwich and lashings of mayonnaise squeezed on top.

You may also see hawkers and vendors selling a variety of orašasti plodovi, steamed broad beans and barbecued corn cobs.

Piće

Voda

Bottled water is widely available. Popular brands of water include Oulmes (sparkling) and Sidi Ali, Sidi Harazem and Ain Saiss Danone (still). The latter has a slightly mineral and metallic taste. Nothing with a high mineralization produced.

As a rule, do not drink tap water at all in Morocco, even in hotels, unless your stomach is "trained": Overall the quality is excellent until it reaches the house and if there is a problem the government issues warnings in time, but how water is stored in the house and the condition of the plumbing is questionable. Since a 1l bottle of water is only 5 to 7 dirham, most travelers will prefer to stick to it instead of taking the risk of 2 days of diarrhea.

Čaj

Any traveller will be offered mint tea at least once a day. Even the most financially modest Moroccan is equipped with a tea pot and a few glasses. Although sometimes the offer is more of a lure into a shop than a hospitable gesture, it is polite to accept. Before drinking, look the host in the eye and say "ba saha ou raha" ili samo saha'. It means enjoy and relax and any local will be impressed with your language skills. Be aware, that this is not pure mint tea: It is green tea (gunpowder) to which mint is added after an initial steeping. As such, it can be pretty strong, especially if one is not used to caffeine. In deserts, it tends to be really strong.

Varieties are tea with chiba (wormwood), available in the winter in the north and with safron, in the region of Ouarzazate.

Sok

Juice stands are everywhere in the towns, especially Marrakech, with a remarkable variety. Orange (limon) is most popular, but depending on the season vendors will sell nearly every fruit in existence. Pomegranate (rumman) is a winter favorite. In general the equipment and glasses are clean and the juice is safe to drink, but nothing is guaranteed.

Alkohol

Although a predominantly Muslim country, Morocco is nije suha.

Alcohol is available in some restaurants, bars, supermarkets (Carrefour and Attacadao), clubs, hotels and discos; some (not strictly legal) liquor stores can be found as well with some research. Lots of Moroccans enjoy a drink although it is disapproved of in public places. The local brew of choice carries the highly original name of Casablanca Beer. It is a full flavored lager and enjoyable with the local cuisine or as a refreshment. The other two major Moroccan beers are Flag Special and Stork. Also you can find local judeo-berber vodka, mild anise flavored and brewed from figs (beware, though, none is produced legally and quality control is non-existent - if the taste reminds you of furniture polish, stay away). Morocco also produces various wines - some of remarkable quality. A bottle in supermarkets start at 35 dirham and go up to 1,000 dirham; a good quality wine can already be had for 50 dirham. In most riads or hotels that serve food but no alcohol, explicitly asking for a bottle of wine will magically make it appear 20 minutes later, though with a markup of at least 100%.

Driving under the influence of alcohol is illegal even if you drank just one beer.

Mjesta

Cafes and bars are mostly visited by men only, a solo woman may feel more comfortable having a drink or snack at a pastry shop or restaurant. This doesn't apply to couples though.

Spavati

There are the usual more modern hoteli or equivalent found anywhere in the big cities and larger towns around Morocco. On the lower end of the budget scale, HI-affiliated youth hostels can be found in the major cities (dorm beds from around 50 dirham) while the cheapest budget hotels (singles from around 65 dirham) are usually located in the medina. Newer, cleaner and slightly more expensive budget (singles from around 75 dirham) and mid-range hotels that are sprinkled throughout the ville nouvelles.

Hotels can sometimes be very basic and often lack hot water and showers, while others will charge you 5-10 dirham for a hot water shower. With the exception of large high end hotels, expect the hot water supply in hotels to not be as stable as in more established countries. In Marrakech, MHamid, near Ourzazate and possibly other places, the hot water temperature varies dramatically while you take a shower. Instead, consider public hammams as there are quite a lot of them in the medina and in rural areas. Hotels in Morocco are a matter of choice and fit every budget. Classified hotels are 1-star (simple) to 5-star (luxury), and are classified as an auberge, riad, rural gîtes d'étape or hotel. Stays usually include breakfast, and many include dinner.

Auberges are found in the country or in rural small towns, and are built in the traditional mud (kasbah) style, many with wood burning fireplaces and salons or roof terraces for taking meals. Auberge are very comfortable, small and usually family run and owned.

Riads are traditional Moroccan-style housing with a rectangular, multi-storey building and an enclosed interior courtyard/garden. They have thick walls which can serve to moderate the outside temperature fluctuations, making them cooler during the day. Riads are popular in Marrakech, Essaouira i Fes, or anywhere there is a medina (old city). They are usually small (about 6 rooms or less), clean and charming, often with to a lovely walled garden where breakfast is served on an inner patio or up on a roof terrace. Riads are usually too small to have a swimming pool, but may have what is called a tiny plunge pool to cool off in during summer months. Some riads are in former merchant houses or palaces and may have large opulent rooms and gardens. (Note, riads are constructed adjacent to one another, and often have smaller windows, letting in less sunshine, both of which can exacerbate stjenica infestations and make extermination difficult. Best to check mattress crevices/seams for bugs/carcasses or feces (which present as black dots). Mosquito repellents such as DEET can repel bed bugs to an extent, but do not kill them upon contact, like Permethrin.) By the way, a dar is similar, but often has a closed roof.

Gîtes d'étape are simple country inns and hostel style places, where mountain trekkers can grab a hot shower, a good meal, and have a roof over their head for one night.

Because coastal towns and villages are the destinations of choice for Moroccans to escape the heat from July to early September and because most Moroccans prefer furnished apartments over hotels, those towns are swamped with apartments. In the summer months and at peak season for Europeans (Easter, Autumn Holidays and from Christmas until mid-February) people will wait at the roadside at the village entrance, waving with keys. In low season you'll have to ask around (any random person on the street will do). Prices range from 75-200 dirham in low season but can be a multiple in high season. If you want to spend more than just a few days, shop around: Within villages the prices don't vary much for comparable places, but quality of furniture, kitchen equipment, internet connection and TV do a lot.

Pustinja bivouacs are traditional nomad carpeted wool tents with a mattress, sheets and blankets. You can shower at the auberge where you will also have breakfast.

Many hotels, especially those in the medina have delightful roof terraces, both in cities and the countryside, where you can sleep if the weather's too hot. This will normally cost you 20-25 dirham and you're provided with mattresses and a warm blanket. Just ask the receptionist in the hotel/auberge/gite. If you want to ask in French, which works fairly well, you can say ca sera possible de dormir sur la terrace, s'il vous plait? Often you can bargain on the price and if it's more than 30 dirham you should bargain.

For those looking to kamp, almost every town and city has a campground, although these can often be some way out of the centre. Many of these grounds have water, electricity and cafes. In rural areas and villages, locals are usually more than happy to let you camp on their property; just make sure you ask first. Wild camping is illegal and the fines are steep; though a friendly request to the local police chief will usually get you the permission.

Learn

Most foreigners looking to study in Morocco are seeking either Arabic or French language courses. All major cities have language centres, and some will even arrange homestays with an Arabic-speaking family during your course.

Cope

Some Moroccans that you meet on the streets have come up with dozens of ways to part you from your money. Keep your wits about you, but don't let your wariness stop you from accepting any offers of generous Moroccan hospitality. Put on a smile and greet everybody that greets you, but still be firm if you are not interested. This will leave you significantly better off than just ignoring them.

Touts

Faux guides and touts congregate around tourist areas and will offer to show you around the medinas, help you find accommodation, take you to a handicraft warehouse, or even score some drugs. While these men can often be harmless, never accept drugs or other products from them. Be polite, but make it clear if you're not interested in their services, and if they get too persistent, head for a taxi, salon de thé, or into the nearest shop - the shopkeeper will show the faux guide away. Though, if it's a shop frequented by tourists, the shopkeeper may be equally eager to get you to buy something.

The best way to avoid Faux guides and touts is to avoid eye contact and ignore them, this will generally discourage them as they will try to invest their time in bothering another more willing tourist. Another way is to walk quickly; if eye contact happens just give them a smile, preferably a jaka i beaming one rather than a stidljiv one meaning no! Hvala. Responding to everything with a polite but firm la shokran (Arabic for "no, thank you") can be particularly effective, since it doesn't reveal your native language and is understood by bystanders whose attention the tout usually does not want; they might even tell him to leave you alone. Jednostavno la would be considered rude in this context, but can be warranted as well.Pretending you only speak some exotic language and don't understand whatever they say can be an option, too. If you engage in arguing or a conversation with them, you will have a hell of time getting rid of them, as they are incredibly persistent and are masters in harassment, nothing really embarrasses them as they consider this being their way of earning their living.

Some of the more common tactics to be aware of are as follows.

• Puno Faux guides will pretend they are students when they approach you and that they just want to practice their English and learn about your culture, invariably if you follow them, there is a big chance you will end up in a carpet or souvenirs shop. A variant is they will show you an English letter and will ask you to translate it for them, or will ask for your help to their English-speaking friend/cousin/relative etc abroad.
• In areas of the medina with much accommodation, many young touts will wait for tourists to show them to you their hotel, just to get some dirham. They will claim GPS is not working in the medina and routes are closed. Do not believe them, never tell them the name of your place, ignore them or try to walk them out. Often your accommodation is right where you expect it just a few meters apart from where you are intercepted by the touts.
• Expect to be told that anywhere and everywhere is 'close' or they shout "medina there" (even though you are right in the middle of it). Invariably, this is just a way to lull you into trusting them and a con to get you to follow them instead. Ne radi to!
• Do not accept 'free gifts' from vendors. You will find that a group of people will approach you accusing you of stealing it, and will extort the price from you.
• Always insist that prices are fixed beforehand. This is especially true for taxi fares, where trips around a city should cost no more than 20 dirham, in general, or be done on the meter. This cannot be stressed enough. U svi situations (including Henna tattoos) always agree on a price before!

Bargaining and getting fooled

• Kada cjenkanje, never name a price that you are not willing to pay.
• At bus/train stations, people will tell you that there have been cancellations, and that you won't be able to get a bus/train. Again, this is almost always a con to get you to accept a hyped-up taxi fare.
• In general, do not accept the services of people who approach you.
• Never be afraid to say no.

Do just not fall or give in to any tout behaviour, even if it is just a few euros. This makes it harder for future tourists, and it basically identifies you as being stupid, not knowing local customs and behaviour.

Droge

Another favourite of scam artists. In cities around the Rif Mountains, especially Tetouan i Chefchaouen, you will almost certainly be offered kif (dope). Some dealers will sell you the dope, then turn you in to the police for a cut of the bakšiš you pay to bribe your way out, while others will get you stoned before selling you lawn clippings in plasticine.

Ticket inspectors

On trains inspectors have reportedly attempted to extricate a few extra dirham from unsuspecting tourists by finding something 'wrong' with their tickets. Make sure your tickets are in order before you board, and if you find yourself being hassled, insist on taking the matter up with the station manager at your destination.

Zahodi

Moroccan toilets, even those in hotels or restaurants, could lack toilet paper. Vrijedno je kupiti kolut (francuski: "papier hygenique").

Razgovor

Pokušajte naučiti barem razinu razgovora iz francuskog ili arapskog jezika (španjolski vam može pomoći na sjeveru - ali ne u velikoj mjeri). Samo što mogu reći "Ith'hab!" ili "Seer f'halek" ("Odlazi!") Može vam biti korisno ... Mnogi domaći stanovnici (posebno oni simpatični koji vas ne pokušavaju iskoristiti) govorit će ograničeno na engleskom. Stvarni napor da govorite arapski ili marokanski arapski puno znači mnogim Marokancima, uključujući većinu koji su višejezični, i stavlja vas u prednost u pogledu prevara i pregovaranja. Ako barem možete provjeriti cijene na francuskom s lokalnim stanovnicima, na kraju biste mogli uštedjeti puno novca.

Što odjenuti

Neće vam trebati visoke i teške planinske čizme ako ne krenete u najhladnije doba godine, poput veljače: u zemlji je prilično toplo čak i kad u studenom pada kiša. Za trekking u dolinama bit će vjerojatno dovoljne niske treking cipele. Čak i u medinama, ulice su asfaltirane, ako ne i asfaltirane - samo pripazite da vaša obuća ne bude bez prstiju u medini, jer su usluge smeća ograničene, a ostaci ribe s tržnica i slično često završavaju na ulici. Međutim, mnogi marokanski domovi, najjeftiniji hoteli i gotovo svi autobusi nemaju grijanje, a zimske noći padaju na nulu; možda će vam trebati više slojeva nego što očekujete.

Za pustinjski izlet na dine osigurajte da se džepovi mogu lako istresati jer tamo pijesak vrlo brzo uđe.

Pranje rublja izuzetno je malo, iako će ih neki hoteli pružiti po cijeni, a kemijskih čistionica ima u izobilju. Nekoliko praonica rublja ili slično postoji u novijim dijelovima nekih gradova, ali ih je teško pronaći. Nećete uštedjeti novac za kupnju nove odjeće umjesto pranja stare, ali bliska je stvar.

Vrijeme

Maroko koristi ljetno računanje vremena, osim za vrijeme ramazana.

Što više idete prema jugu, to više ljudi odbija koristiti ljetno računanje vremena (koje se naziva i "političko vrijeme" za razliku od "divljeg vremena"); tamošnja državna mjesta uvijek će se pokoravati DST-u, trgovci ne nužno.

Ostati siguran

Sve u svemu, Maroko ostaje relativno sigurno mjesto; međutim, homoseksualnost je kriminalizirana i kažnjava se zatvorom do 3 godine i u Maroku i u Zapadnoj Sahari. Gay i lezbijski turisti trebali bi biti samosvjesni i pažljivi. 2014. godine 70-godišnjak britanski putnik Ray Cole procesuiran je i zatvoren četiri mjeseca nakon što je policija pretražila njegov mobilni telefon i pronašli inkriminirajuće fotografije. Na kraju je spavao na podu prenatrpanog marokanskog zatvora ispunjenog okorjelim kriminalcima, unatoč intervencijama britanskog Ministarstva vanjskih poslova i britanskog člana parlamenta u njegovo ime.

Kao i svaka zemlja, Maroko ima svoj dio problema. Mnoge je lako izbjeći slijedeći zdrav razum. Izbjegavajte mračne uličice. Putujte u grupi kad god je to moguće. Novac i putovnice čuvajte u sigurnosnom novčaniku ili u hotelskom sefu. Stalno držite naprtnjače i torbice. Pazite da u vanjskim ili stražnjim džepovima nema ništa važno. Postoji određena netrpeljivost za javno prakticiranje neabrahamskih religija i ne-sunitskih denominacija.

Žene će posebno doživjeti gotovo stalno uznemiravanje ako su same, ali to su obično samo mačji pozivi i (uznemirujuće) siktanje. Ne osjećajte potrebu da budete pristojni - nijedna Marokanka ne bi se pomirila s takvim ponašanjem. Tamne sunčane naočale olakšavaju izbjegavanje kontakta očima. Ako vas netko neće ostaviti na miru, potražite obitelji, užurbanu trgovinu ili mještanku i nemojte se bojati tražiti pomoć. Ako ste toliko skloni, mogli biste nositi a Hidzab (marama), ali to nije potrebno. Maroko može biti liberalna zemlja i mnoge Marokanke ne nose marame. Međutim, žene bi trebale stalno odijevajte se konzervativno (bez dekoltiranih gornjih dijelova, srednjih rukava ili kratkih hlača), iz poštovanja prema lokalnoj kulturi. U gradovima žene mogu nositi dojmljiviju odjeću, ali općenito bi trebale slijediti vodstvo lokalnih žena. Lokalno stanovništvo također će pretpostaviti da se Marokanke usuđuju ville nouvelle sami noćni klubovi ili barovi prostitutke su u potrazi za clientèle. Žene strankinje koje ulaze u takva mjesta neće se smatrati tako pristupačnim, već će se smatrati pristupačnima.

Budite oprezni oko drogiranja, posebno kao samostalnog putnika. Uobičajeni lijek GHB koji se lako može napraviti traje samo 3 sata i nije ga moguće otkriti u tijelu nakon 7 sati, pa ako vas napadnu odmah poduzmite akciju.

Prevaranti mogu biti veliki problem ljudima koji putuju u Maroko, a posebno u Tanger. Često je teško hodati ulicom, a da vas netko ne pozove da vam ponudi upute ili vam nešto proda. Najbolje je da pristojno odbijete njihove usluge i nastavite hodati, jer sve što im je potrebno je novac. Postoje neki legitimni turistički vodiči, ali vaš će vodič dobiti proviziju za sve što kupite dok ste s njima, zato nemojte dopustiti da vas pritiska da kupujete bilo što što ne želite.

Vožnja pod utjecajem alkohola strogo je ilegalna čak i ako ste uzeli samo jedno pivo.

Na određenim mjestima prevaranti će se potruditi da vas zastraše, a mogu biti vrlo prikriveni, inzistirajući da im date novac ili nude njihove 'usluge'. Neka vas ovo ne zastraši; obično čvrst "Ne" radi trik. Neki od njih mogu postati gadni i nasilni, ali prije nego što stigne do te faze, krenite prema trgovini ili gužvi. Većina Marokanaca odmah bi otkazala osobu ako vidi da ste uznemireni.

Oružane borbe u spornim područjima Zapadne Sahare sada su rjeđe, ali sukobi između vladinih snaga i Polisario fronte još uvijek se događaju. Ne lutajte previše ni utabanom stazom, jer je to i ovo područje jako minirana.

Ostati zdrav

Opće brige

• Inokulacije: U normalnim okolnostima nisu potrebne posebne inokulacije za Maroko, ali provjerite kod Turističke web stranice američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) za bilo koja nedavna izbijanja bolesti. Kao i kod većine putovanja, logično je imati nedavnu imunizaciju protiv tetanusa. Razmotrite cijepljenje hepatitisa A i B.
• Hrana i piće: Izbjegavajte nekuhano voće i povrće koje ne možete guliti. Izbjegavajte hranu koja nije pripremljena kad je naručite (npr. Švedski sto). Obično su pržena i kuhana hrana sigurna. Neki putnici imali su problema i s nehlađenim začinima (poput majoneze) koji se koriste u trgovinama brze hrane.
• Voda: Preporučljivo je piti flaširanu vodu (provjerite je li čep zatvoren - neki ljudi mogu vam pokušati prodati vodu iz slavine u recikliranim bocama). Budite oprezni prema ledu ili srdačnim proizvodima koji se mogu pripremiti s vodom iz slavine. Neki hoteli gostima nude besplatnu flaširanu vodu i pametno je zadržati zalihu u sobi kako vas ne bi napalo voda iz slavine.
• Cipele: Sandale čuvajte za plažu. Marokanske ulice dvostruko su više odlagališta smeća i možda nećete htjeti prolaziti kroz glave riba i dijelove piletine s otvorenim cipelama.
• Malarija: Prisutan u sjevernim, obalnim područjima zemlje, ali ne i glavni problem. Poduzmite uobičajene mjere predostrožnosti protiv ugriza (odjeća svijetle boje, sredstvo protiv insekata itd.), A ako ste stvarno zabrinuti, prije odlaska posjetite svog liječnika o lijekovima protiv malarije.

Liječnička pomoć

Ljekarne su označene zelenim križem, obično u neonu. Prodaju lijekove, kontraceptive i često proizvode za uljepšavanje i srodne proizvode. Zbog manjih problema udvostručuju se kao medicinski savjetnik. Budite spremni opisati svoj problem čak i kad točno znate što vam treba.

Liječenje se može dobiti od samozaposlenih liječnika, klinika i bolnica. Većina liječnika opće prakse, specijalista i stomatologa su samozaposleni; potražite natpise "Docteur". Prosječni liječnički pregled u gradu košta 150-300 dirhama. Općenito, kvaliteta njihovog rada je pristojna, ali možete pokušati pitati neke mještane za savjet i preporuke.

Malo je liječnika koji govore engleski, iako je francuski raširen.

Medicinsku pomoć može biti teško ili nemoguće pronaći u ruralnim područjima

Vladine su bolnice jeftine i u redu su za lakše ozljede i manje probleme, ali uglavnom imaju velike gužve, a za bilo što ozbiljno, poželjna je privatna klinika. Tretmani u privatnim klinikama bit će prilično skupi, a putnici će morati platiti svaki unaprijed dobiveni tretman.

Poštovanje

• Lijep pozdrav među bliskim prijateljima i obitelji (ali rijetko između muškaraca i žena!) obično imaju oblik tri kljuna na obrazu. U drugim okolnostima rukovanje je norma. Slijeđenje rukovanja dodirivanjem srca desnom rukom označava poštovanje i iskrenost. Kada prilazite nekome ili kada ulazite u trgovinu, kafić ili restoran, očekuje se "Salaam Alaykum" (~ "mir na vama"); kad se pozdrave na ovaj način, tradicionalni odgovor je "Wa Alaykum Salaam" ili samo "Alaykum Salaam" (~ "i mir i vama"). Oba pozdrava prati i desna ruka koja ide prema srcu. U neformalnim je uvjetima dovoljan samo "Salaam", ali smatra se nepristojnim kada se koristi s ljudima koje ne poznajete. Nazvati nekoga "Sidi Mohammed" (~ "časni Mohammed") ustaljeni je način obraćanja nekome čije ime ne znate.
• Lijeve ruke nekada su se tradicionalno u muslimanskoj religiji i nomadskim nomadskim kulturama smatrali 'nečistima', jer su nekada bili rezervirani za higijenu u zahodima. Kao što se u mnogim kulturama može smatrati nepristojnim rukovati se ili ponuditi ili prihvatiti nešto od nekoga lijevom rukom, još više daje novac lijevom rukom, pa pokušajte to izbjeći. Iako ljevoruki ljudi mogu povremeno dobiti usklik, a lokalnu djecu roditelji mogu pritisnuti da koriste svoja prava u tradicionalnim društvima, većina ljudi će razumjeti ako samostalno poslujete lijevom rukom. Ako je vaša desnica zauzeta, normalno je da zglob lijeve ruke ponudite za rukovanje. Pokušaj korištenja lijeve ruke isključivo za bilo što "prljavo" (poput maženja mačaka i pasa lutalica) i održavanje desne ruke čistom dobar je način za sprečavanje putničkog proljeva.
• Starješine: Marokanci još uvijek imaju tradiciju snažnog poštivanja svojih starijih i bolesnih. Ako prolazi netko tko je hendikepiran ili stariji od vas, zaustavite se i ostavite mjesta za njih. Ili ako dođe taksi, a vi čekate sa starijom osobom, tada biste trebali dopustiti starijoj osobi da ima prednost nad vama. Turisti se ne pridržavaju tih očekivanja, ali to poboljšava poštovanje turista u Maroku kada se pridržavaju istih tradicija.
• Droge: Pušenje kifa ili hašiš dio je marokanske kulture i široko se tolerira (iako službeno ilegalno). Ni policiju nije briga za male iznose koji su očito samo za osobnu upotrebu. No, mrzi se zbog kamenjanja rano u danu i ne puši se na prepunim plažama ili u kafićima ili restoranima bez pristanka vlasnika - u redu je, čak se i očekuje, tražiti dozvolu. Opijum je također etablirani lijek, ali samo u medicinske svrhe. Pijenje alkohola u javnosti apsolutno je zabranjeno.
• Ramazan: Sveti mjesec promatra gotovo svaki Marokanac. Budući da ga turisti ne moraju promatrati, ali suzdržavanje od jesti, piti, pušiti, žvakati žvakaće gume ili sisati bombone stvorit će vam puno prijatelja. U turističkim mjestima restorani i kafići otvoreni su cijeli dan i poslužuju pića ili hranu, ali, ako je ikako moguće, treba sjesti unutra, izvan pogleda javnosti.

U Maroku u svakom trenutku pokazujte poštovanje i učtivost u odnosu na njihove posebne kulturne prakse i religiju. Kada su vani na mjestima gdje se mogu naći lokalni Marokanci, poželjno je nositi duge hlače, a ne kratke hlače, a žene ne bi trebale nositi prozirne haljine. Međutim, u klubovima na plaži i hotelima kupaći kostimi, bikini i kratke hlače mogu se nositi. Ne pokazujte znakove naklonosti pripadnicima suprotnog spola u javnosti. Ljudi suprotnog spola uhićeni su zbog ljubljenja u javnosti i to jednostavno nije društveno prihvaćeno. Uvijek izbjegavajte bilo kakve rasprave o islamu ili bilo kakve uvrede islama.

Spojiti

Telefon

Javni telefoni može se naći u gradskim središtima, ali privatno telefonski uredi (također poznat kao telebutik ili telekioske) također se često koriste. Prefiks međunarodnog biranja (za biranje van zemlje) je 00. Svi brojevi imaju deset znamenki, računajući početno 0 a cijeli broj mora biti biran čak i za lokalne pozive unutar istog pozivnog broja.

Korisni brojevi

Policija: 19. Marokanska kraljevska žandarmerija: 17

Vatrogasna služba: 15

Hitna služba na autocesti: 177

Domaći imenik: 160

Međunarodni imenik: 120

Telegrami i telefon: 140

Međugradski operater: 100

Mobilni

Mobilnoj telefonskoj mreži u Maroku može se pristupiti putem jednog od glavnih operatera: naranča, Inwi ili Maroc Telecom^{[mrtva veza]}. Pokrivenost mrežom općenito je dobra barem u naseljenim područjima, ali uglavnom i na selu; Maroc Telecom (IAM - Ittisalat Al Maghrib, u vlasništvu Etisalata) i (Orange) imaju daleko najbolju pokrivenost u ruralnim područjima (uključujući većinu dijelova Republike Hrvatske) Zapadna Sahara).

Više informacija o dostupnim uslugama, pokrivenosti i roming partnerima dostupno je na: GSMWorld. Pripazite da je roming s međunarodnim karticama iz većine zemalja vrlo skup, pa razmislite o kupnji lokalne kartice.

SIM kartice

Kartice se mogu kupiti s osobnom iskaznicom; sama kartica je besplatna, plaćena naknada knjiži se na račun (od 2017. godine). Mogu se kupiti u raznim trgovinama koje nose službeni logotip, ali ne u svim (pravilo: ne u kiosku, ali radi bilo koja trgovina elektronikom i naravno u službenim trgovinama tvrtki) - i arapski i francuski koriste "SIM" , ponavljanjem riječi dobit ćete ili SIM ili upute do sljedeće trgovine, gdje je možete dobiti.

Dopune dolaze u obliku ogrebotina za 5 do 100 dirhama koje se mogu kupiti doslovno svugdje, samo pripazite na logotip telefonske kompanije. Kartice se koriste slanjem koda za ogrebotine na neki broj koji je objašnjen na samoj kartici za grebanje: 555 za Maroc Telecom i Orange, 120 za INWI.

Podatkovni planovi dostupni su za samo 5 dirhama po 500 MB. Ali poziv od 17 GB i 2 sata, odnosno poziv od 15 GB i 5 sati može se dobiti već za 100 dirhama.

Objavi

Marokanska poštanska usluga općenito je pouzdana i nudi a post restante usluga u većim gradovima za malu naknadu. Za prikupljanje pošte trebat će vam neka identifikacija (po mogućnosti putovnica).

Predmeti isporučeni kao teretni pregledavaju se u pošti prije nego što ih pošalju, pa pričekajte da to bude učinjeno prije nego što zapečatite kutiju.

E-pošta i internet

Marokanci su zaista pristupili internetu. Internet kafići otvoreni su do kasno i brojni su u gradovima i manjim gradovima koji bilježe značajan turistički promet. Cijene su 3-4 dirhama na sat i često se nalaze pored, iznad ili ispod telekioske uredi. Na sjeveru su brzine prihvatljive do izvrsne, ali u ruralnim područjima mogu biti malo usporene. Većina internetskih kafića omogućit će vam ispis i narezivanje CD-a uz malu naknadu. Gotovo svaki restoran i kafić nudi WiFi besplatno uz uobičajeno prihvatljivu brzinu.

Marokanci su također stvarno prihvatili 3G i 4G / LTE pokrivenost. Dobar je pristup e-pošti i internetu putem mobilnih telefona i relativno je jeftin. Pristup 3G-u postoji čak i u pustinji, kao i u svim gradovima. Mrežu mobilnog interneta možete lako koristiti kupnjom pretplaćene kartice (pogledajte odjeljak za mobilne uređaje). Za Maroc Telecom paketi samo za podatke mogu se kupiti dodavanjem znaka * * 3 kodu za nadopunu.

Od 2017. godine vlaknaste veze postavljene su u cijeloj zemlji, a novopostavljeni 4G-tornjevi su rezervna.