The Schengenski sporazum je međunarodni ugovor koji je 1985. godine potpisalo nekoliko zemalja europljani a koji je stupio na snagu 1995. Ovim sporazumom se želi okončati granična kontrola u okviru tzv Schengensko područje te uskladiti kontrole vanjskih granica. Schengenskog sporazuma se pridržavala većina država članica Europska unija (osim Bugarska, Cipar, Hrvatska, Ujedinjeno Kraljevstvo Y Rumunjska) i neke treće zemlje poput Island, Lihtenštajn, Norveška Y Švicarski.
Ovaj je sporazum od velike važnosti za turiste koji žele posjetiti Europu jer olakšava putovanje unutar tog kontinenta i pojednostavljuje vizni postupak.
Udarac
Potpisivanjem Schengenskog sporazuma uklonjena je velika većina graničnih kontrola između zemalja potpisnica. Danas u mnogim prilikama postoji samo nekoliko znakova koji označavaju mjesto gdje prestaje suverenitet jedne ili druge zemlje. U drugim prilikama, još uvijek postoje neke kontrole posvećene uglavnom pregledu komercijalnog prijevoza. Prolazi između Schengenskog prostora i stranih zemalja ostaju i potrebna dokumentacija mora se predočiti pri ulasku na bilo koju drugu granicu; jednom u Svemiru, nema ograničenja osim onih navedenih u vizi. Međunarodni letovi između zemalja članica ne zahtijevaju migracijsku kontrolu i tretiraju se kao da su domaći letovi.
Boravak u Schengenskom prostoru ne znači da je vaš boravak trajan ili da nemate kontrolu. Moguće je da policija bilo koje zemlje zatraži vašu putovnicu radi provjere vašeg imigracijskog statusa, osim što je ulazni pečat druge zemlje članice Ugovora važeći kao da se radi o zemlji u kojoj se nalazite. Radne vize ili vize za duži boravak moraju se obraditi s odredišnom zemljom i vrijede samo u mjestu gdje su odobrene.
Zemlje članice
- Posebni slučajevi
Monako Y 
Grad Vatikan: obje zemlje imaju granične sporazume sa susjednim zemljama (Francuskom i Italijom) kako bi izbjegle granice prije Schengenskog sporazuma. Zato postoji sloboda tranzita za turiste kao i u drugim zemljama na ovim mjestima.
Ujedinjeno Kraljevstvo i 
IrskaIako obje zemlje među sobom imaju poseban granični sustav, koji nije kompatibilan sa schengenskim prostorom, imaju tranzitne dozvole kao da su državljani zemalja članica.
Bugarska, 
Cipar, 
Hrvatska Y 
RumunjskaOve zemlje nisu uključene u Schengensko područje, ali se nadaju da će to učiniti u budućnosti. Oni imaju tranzitnu dozvolu kao da su državljani zemalja članica. Stranci koji uđu imaju iste uvjete za ulazak kao i schengensko područje, iako se 90 dana svaka država broji nezavisno i bez obzira na boravak u schengenskom prostoru.
Uvjeti za upis
Za ulazak u Schengensko područje potrebno je dokazati dokumentaciju koja dokazuje da će boravak biti isključivo u turističke svrhe. Među potrebnom dokumentacijom je:
- Ulazna i izlazna karta za Schengensko područje.
- Dokaz o kupljenim hotelima ili turističkim paketima ili pozivno pismo građanina Schengenskog prostora koji će se pobrinuti za boravak.
- Zdravstveno osiguranje za vrijeme putovanja.
- Ostali dokumenti koji omogućuju dokazivanje solventnosti putnika.
Sljedećim zemljama je dopušten ulazak u schengensko područje bez vizne dozvole i uz poštivanje potrebne dokumentacije. Od 2021. nova elektronička autorizacija stupit će na snagu ETIAS, obavezna dozvola za putnike koji su trenutno bez vize.
- * Samo biometrijske putovnice.
vanjske poveznice
Wikipedia ima članak o tome Schengenski sporazum.w: Schengenski sporazum
