Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a u Belgija.
Shvati
Belgija je država stranka Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini koju je potpisala 24. ožujka 2006.
Zemlja ima dvanaest praksi uključenih u "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine Iz UNESCO-a. Karneval Aalst registriran 2010. godine uklonjen je s popisa 2019. godine.
Dvije dodatne prakse uključene su u "registar najboljih praksi za zaštitu kulture ».
Nijedna praksa se ne ponavlja na "popis za sigurnosne kopije ».
Popisi
Reprezentativni popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| 1 | 2008 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Grad Binche nalazi se južno od Bruxellesa, u provinciji Hainaut. Svake godine, tijekom tri dana koja prethode korizmi, ugošćuje karneval koji mobilizira povijesno središte grada i privlači mnoštvo stranih posjetitelja. Još od srednjeg vijeka, poznati Bincheov karneval jedan je od najstarijih događaja ove vrste koji još uvijek žive u Europi. Od početka siječnja u gradu vlada atmosfera radosnog gaženja, gdje su tisuće Binchoisa zauzete izrađivanjem raskošnih kostima i pridruživanjem bubnjarskim probama ili kostimima. Na pokladnu nedjelju, koja službeno označava početak karnevala, horde maskiranih veseljaka napadaju gradske ulice i kafiće. The Majke, muškarci odjeveni u ekstravagantne ženske odjeće, glavna su atrakcija dana. Karneval svoj vrhunac postiže na Mardi Grasu pojavom legendarnih Gilles. Nakon složene ceremonije odijevanja, nekoliko stotina Gillesa koji su nosili svoje crvene, žute i crne kostime i kape s nojevim perima, drvenim klompama, zvončićima i voštanim maskama s malim naočalama, prodefiliralo je gradom uz zvuk bubnja. Pierrots, harlekini i seljaci slijede parade, miješajući se s kostimiranim veseljacima i lokalnim limenim glazbama i klarinetima. Prateći tradicionalne melodije svirane na violi i bubnju, plesači izvode razne korake, uključujući vječnog favorita: nema Gillea. Vrhunac dnevne svečanosti je ples Gilles na Grand Placeu, ispod vatrometa. Karneval Binche pravi je popularni festival, poznat po svojoj spontanosti i značajnoj financijskoj posvećenosti svojih sudionika. Stanovnici grada se time ponose i trude se sačuvati zanatstvo i znanje povezano s tradicionalnim karnevalskim nošnjama, priborom, plesovima i glazbom. | .JPG/150px-0_Binche_-_Les_Gilles_le_jour_du_mardi_gras_(1).JPG) |
| Procesijski divovi i zmajevi 2 Ducasse d'Ath 3 Ducasse od Mons 4 Meyboom iz Bruxellesa 5 Ommegang iz Dendermondea 6 Ommegang iz Mechelena | 2008 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Tradicionalne povorke golemih likova divova, životinja ili zmajeva pokrivaju izvorni niz svečanih događaja i ritualnih predstava. Pojavilo se krajem XIVe stoljeća u vjerskim povorkama mnogih europskih gradova ove su slike zadržale osjećaj identiteta za određene gradove u Belgiji (Ath, Bruxelles, Termonde ((nl) Dendermonde), Mechelen ((nl) Mechelen) i Mons) i Francuske (Cassel, Douai, Pézenas i Tarascon) gdje ostaju živa tradicija. Ti su divovi i zmajevi visoki manekeni koji mogu stajati do devet metara i težiti do 350 kg. Predstavljaju mitske junake ili životinje, zanate ili suvremene lokalne ličnosti, povijesne, biblijske ili legendarne likove. Borba Svetog Jurja protiv zmaja uprizorena je u Monsu, konju Bayard s ciklusa parade Karla Velikog u Dendermondeu, dok Reuze Papa i Reuze mama, popularne i obiteljske ličnosti, parada u Casselu. Povorke, koje svjetovne povorke često povezuju s vjerskim ceremonijama, razlikuju se od grada do grada, ali svaka se pokorava preciznom ritualu gdje se div odnosi na povijest, na legendarno podrijetlo ili na život grada. Divovi i zmajevi tako animiraju barem jednom godišnje popularne festivale kojima su oni glavni glumci, a svaka slika ima svoj blagdan na određeni datum. Oni postavljaju priče i plešu na ulicama, u pratnji limenih glazbi i grupa kostimiranih ljudi. Mnoštvo prati procesiju i mnogi su uključeni u pripreme u različitim fazama svetkovine. Stvaranje diva, kao i njegovo trajno održavanje, zahtijeva sate rada i savladavanje nekoliko tehnika zbog raznolikosti korištenih materijala. Iako tim događajima ne prijeti trenutni nestanak, oni su ipak podvrgnuti određenom broju pritisaka poput transformacije urbanih središta i priljeva turista, na štetu popularne i spontane dimenzije festivala. |  |
| 7 Procesija svete krvi u Bruggeu | 2009 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Svakog se proljeća između 30.000 i 45.000 gledatelja okupi u srcu grada Brugesa da svjedoče "Procesiji Svete krvi" na Dan Uzašašća, četrdeset dana nakon Uskrsa. Ova šarena parada obred je koji datira još iz vremena XIIIe stoljeće; građanin Brugesa u to je vrijeme izjavio da je iz drugog križarskog rata donio relikviju svete Krvi Isusa Krista. Predvođeni trideset gradskih uglednika, članovi „Plemenitog bratstva svete krvi“ i u pratnji limenih glazbi, više od 1.700 građana pješice, na konjima ili na kočijama oživljavaju scene iz Starog zavjeta, Isusova života i povijesti Brugesa. Razne skupine građana častiće relikviju, a zatim povorka završava molitvom, izgovorenom na nekoliko jezika, kako bi gledatelji iz cijelog svijeta mogli pratiti ceremoniju. Stoljećima je ova ceremonija igrala važnu ulogu u izražavanju identiteta stanovnika Brugesa i bila je povod za susrete sa stanovništvom izvan grada. Sudionici, svih dobnih skupina, obitelji i zajednica, čine reprezentativni uzorak stanovništva. Neki mještani sudjeluju u događaju 40 ili 50 godina, a oni koji su napustili grad često se vrate kako bi doživjeli "najbolji dan Brugesa". Procesija je živi primjer kako kolektivna ceremonija može cementirati jedinstvo grada kroz ritualno tumačenje njegove povijesti i vjerovanja. |  |
| 8 Houtem Jaarmarkt | 2010 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Houtem Jaarmarkt je godišnji sajam koji se održava u selu Hautem-Saint-Liévin ((nl) Sint-Lievens-Houtem), u jugoistočnom dijelu provincije Istočna Flandrija. Svake godine, 11. i 12. studenog, selo postaje mjesto posljednje velike tržnice na otvorenom u zemlji u kojoj se odvija trgovina stokom i rasnim konjima. Stotine trgovaca ponosno izlažu svoje životinje pred sucima, kolegama trgovcima, poljoprivrednicima i tisućama oduševljenih posjetitelja. Ljudi dolaze iz cijele zemlje kako bi se upoznali s 500 izlagača i drugih trgovaca: kako bi iskusili, vidjeli, dodirnuli i kupili poljoprivredne strojeve ili životinje i svjedočili transakcijama koje još uvijek uključuju pregovaračke tehnike predaka, poput pljeskanja rukama. Sa više od 600 konja i 1.200 krava na prodaju, sajam predstavlja presudan datum u kalendaru i za identitet profesionalaca u trgovini stokom. Svake godine pozvana je druga strana regija koja će na sajmu predstaviti svoje atrakcije, regionalne proizvode i zanate, što stočarima, poljoprivrednicima i obrtnicima iz različitih nacija omogućuje da se sretnu i razmijene dojmove. Sajam i tržnica imaju ogroman utjecaj na lokalnu zajednicu, jer se privatne kuće pretvaraju u javna mjesta gdje ljudi dolaze uživati u glazbi, piću i jelu. Tijekom ova dva dana cijelo se selo pretvara u otvoreno i gostoljubivo mjesto. |  |
| 9 Krakelingen i Tonnekensbrand | 2010 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Grad Grammont ((nl) Geraardsbergen) održava svoj godišnji sajam prvog ponedjeljka u ožujku i slavi kraj zime u nedjelju osam dana ranije, uz festival Krakelingen i Tonnekensbrand. Prethodnih dana trgovci su ukrašavali svoje prozore, pekari su izrađivali posebne lepinje u obliku prstena tzv krakelingen, a školski učitelji prenose legendu koja objašnjava podrijetlo rituala. Na dan svetkovine, povorka od tisuću ljudi odlazi iz crkve Hunnegem sa, na čelu, dekanom crkve i gradskim vijećnicima u kostimima. Donoseći kruh, vino, ribu i vatru, sudionici hodaju uzbrdo Oudenberg do kapelice Sainte-Marie. Unutra, dekan blagoslivlja krakelingen i izgovori molitvu. Tada vjerske i svjetovne vlasti popiju gutljaj vina iz srebrnog pehara u XVIe stoljeća sadrži malu živu ribu, običaj koji je nedavno postao kontroverzan. Zatim pokreću 10 000 krakelingen u gužvi, od kojih jedna sadrži dobitnu kartu. Trofej je zlatni komad nakita posebno stvoren za tu priliku. Kako pada noć, ljudi se ponovno okupljaju na vrhu brda gdje pale drvenu bačvu Tonnekensbrand, kako bi proslavili dolazak proljeća. Gledatelji se spuštaju niz brdo, s gorućom bakljom u ruci, kako bi unijeli svjetlost u srce grada. Svečani ritual svojim sudionicima daje snažan osjećaj kontinuiteta i svijest o prošlosti, evocirajući povijesne događaje i legende koje se prenose s koljena na koljeno. |  |
| 10 Louvain ritualni imenik za dobnu klasu | 2011 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Ritualni repertoar klase Leuven obred je prijelaza u ljudskom životu usredotočen na deset godina do njegovog pedesetog rođendana. Za muškarce koji žive u Leuvenu ili okolici, putovanje društveno-kulturnim i filantropskim aktivnostima započinje u četrdesetoj godini formiranjem dobne skupine i doseže vrhunac u pedesetoj godini na Dan sv. Abrahama, proslavom na središnjem trgu grada, oko kipa proroka Abrahama. Za svaku dobnu skupinu, koja odabere medalju, zastavu i odoru, brine se "sponzor" koji pripada desetogodišnjoj dobnoj skupini. Članovi se zabavljaju i prihvaćaju život deset i više godina. Dobna skupina nestaje tek kad njezin posljednji član umre. Dobne skupine karakteriziraju međugeneracijske vrijednosti otvorenosti, prijateljstva, solidarnosti i predanosti svojoj dobnoj skupini i gradu. Razlike u podrijetlu, rangu ili socijalnom statusu nisu bitne, kao ni politička, filozofska ili vjerska uvjerenja. Jedini uvjeti za sudjelovanje su biti muškarac i roditi se iste godine. Žene sve više sudjeluju kao kume i pristalice. Ritual potiče identitet i osjećaj kontinuiteta kako za grad tako i za članove; postao je važan dio urbane kulture Louvaina. Trenutno postoje pedeset i četiri dobne skupine. |  |
| Koraci Entre-Sambre-et-Meuse Akoz Biesmerée Florennes Fosses-la-Ville Gerpinnes Ham-sur-Heure 11 Jumet Laneffe Morialme Nijemo Tarcienne Thin Thy-le-Chateau Villers-Deux-Eglises Walcourt | 2012 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Petnaest koraka Entre-Sambre-et-Meuse jedan je od glavnih elemenata kulturnog identiteta istoimene regije smještene između rijeka Sambre i Meuse u Valoniji. Obilježavaju posvetu crkava mnogih sela i malih gradova koje časte Sveca kojem su posvećene vjerske građevine. U njemu sudjeluju cijela sela i gradovi. Povorke u pratnji sastoji se od nekoliko četa organiziranih po vojnom modelu, od kojih svaka okuplja desetke ili čak stotine učesnika marša. Odjeveni u vojne uniforme, sudionici se okupljaju u jednoj ili više tvrtki koje prate vjersku povorku. Tvrtkom upravlja odbor i / ili tijelo po službenoj dužnosti koje organizira tijek marša i osigurava dobar red. Mladi ljudi hodaju zajedno s roditeljima u Mladoj gardi ili u drugim tvrtkama. Tradicije se prenose usmeno, često u obiteljskom krugu, ali i na sastancima, sastancima, balovima ili banketima neophodnim za organizaciju marša. Pojavile su se dinastije od pet i bubnjevi, koje svoje znanje, svoje melodije i svoju glazbu prenose na nove glazbenike. Isto tako, proizvođači bubnjeva i desetina, deseci zanatlija krojača prenose svoje znanje kako bi rekonstituirali i stvorili instrumente, kostime, zastave i pribor. Tržišta igraju ključnu ulogu kao faktor integracije, okupljanja muškaraca i žena iz različitih sredina i promicanja socijalne kohezije. |  |
| 12 Lov na škampe u Oostduinkerke | 2013 | * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Dvanaest obitelji iz Oostduinkerke sudjeluje u ribolovu škampa, svaka sa svojim specijalitetima, poput tkanja mreža ili učenja o brabantskim konjima. Dva puta tjedno u Oostduinkerkeu, osim zimi, brabantski konji tonu u vodu do škrinje i napreduju paralelno s obalom, povlačeći lijevaste mreže koje drže otvorene dvije drvene daske. Lanac struže pijesak stvarajući vibracije od kojih škampi poskakuju i ulaze u mrežu. Ribari ulivaju svoj ulov u košare učvršćene na bočnim stranama konja. Kozice se kasnije skuhaju i pojedu. Dobro poznavanje mora, prikladna traka pijeska i visok stupanj povjerenja i poštovanja prema konju neophodni su za ribare. Ova tradicija daje zajednici snažan osjećaj kolektivnog identiteta i igra središnju ulogu u društvenim i kulturnim događanjima, posebno u "Festivalu škampa", koji traje dva dana i koji lokalna zajednica priprema mjesecima, gradeći plove, organizirajući ulične predstave i praveći kostimi. Natjecanje uključuje stotine djece koja su se upoznala s ribolovom škampa, a povorka škampa privlači 10.000 posjetitelja. Ribari škampi djeluju na načelima dijeljenja kulturnih vrijednosti i međuovisnosti: iskusniji podučavaju tehnike početnicima i dijele s njima svoje znanje o mrežama, plimama i strujama. |  |
| Kultura piva u Belgiji | 2016 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Proizvodnja i uživanje u pivu dio su živog nasljeđa mnogih zajednica raširenih diljem Belgije. Ova kultura igra ulogu u njihovom svakodnevnom životu i tijekom svečanih događaja. Gotovo 1500 vrsta piva proizvodi se u zemlji koristeći različite metode fermentacije. Od 1980-ih craft pivo postalo je posebno popularno. Nekoliko je regija poznato po svojim specifičnim sortama, a neke zajednice trapista, koje svoju dobit doniraju u dobrotvorne svrhe, također proizvode pivo. Uz to, pivo se koristi u kuhanju, a posebno za proizvodnju proizvoda kao što su sirevi oprani pivom i, kao u slučaju vina, mogu se kombinirati s određenom hranom dajući nove okuse. Nekoliko pivarskih organizacija široko surađuje sa zajednicama na promicanju odgovorne konzumacije piva. Uz to, uzgoj piva sada se smatra održivom praksom, potiče se ambalaža koja se može reciklirati i nove tehnologije koje omogućuju smanjenje potrošnje vode tijekom proizvodnje. Osim što se prenose kod kuće i unutar društvenih krugova, znanje i vještine prenose i glavni pivari koji vode tečajeve u pivovarama, specijalizirani tečajevi za studente koji su obučeni u ovoj djelatnosti te općenito u ugostiteljstvu, javni programi obuke za poduzetnike i male probne pivovare za pivare amatere. |  |
| Sokolstvo, živo ljudsko nasljeđe Bilješka Belgija dijeli ovu praksu sNjemačka, 'Saudijska Arabija, 'Austrija, Ujedinjeni Arapski Emirati, 'Španjolska, Francuska, Mađarska, 'Italija, Kazahstan, Maroko, Mongolija, Pakistan, Portugal, Katar, Sirija, Južna Korea i Češka. | 2016 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Sokolarstvo je tradicionalna aktivnost očuvanja i obuke sokola i drugih grabljivaca za lov divljači u njihovom prirodnom okruženju. Izvorno korišteno kao sredstvo za dobivanje hrane, sokolarstvo se danas poistovjećuje s duhom drugarstva i zajedništva, a ne egzistencije. Uglavnom se nalazi uz migracijske rute i hodnike, a prakticiraju ga amateri i profesionalci svih dobnih skupina, muškarci i žene. Sokolari razvijaju snažnu vezu i duhovnu vezu sa svojim pticama; potreban je snažan angažman za uzgoj, dresuru, dresuru i letenje sokola. Sokolarstvo se prenosi kao kulturna tradicija na razne načine poput mentorstva, učenja u obitelji ili formalnijeg treninga u klubovima. U vrućim zemljama sokolari odvode svoju djecu u pustinju i uče ih kako kontrolirati pticu i izgraditi odnos povjerenja s njom. Iako sokolari dolaze iz različitih područja, oni dijele zajedničke vrijednosti, tradicije i prakse, uključujući metode treninga ptica i način brige o njima, korištenu opremu i emocionalnu vezu između sokolara i ptice. Sokolarstvo je temelj šire kulturne baštine, koja uključuje tradicionalne nošnje, hranu, pjesme, glazbu, poeziju i plesove, sve običaje koje njeguju zajednice i klubovi koji ga prakticiraju. |  |
| 13 Ommegang iz Bruxellesa, povijesna povorka i godišnji popularni festival | 2019 | Ommegang de Bruxelles, godišnja povijesna povorka i popularni festival, održava se svakog srpnja u povijesnom središtu Bruxellesa tijekom dvije večeri. Proslava započinje natjecanjem u gađanju samostrelom i ceremonijom u sablonskoj crkvi. U okolnim ulicama nekoliko skupina čini veliku povorku. Povorka slijedi put od 1,5 kilometara preko grada prema Grand Placeu, gdje se grupe pridružuju briselskom sucu i nositeljima različitih oblika žive baštine. Zajedno ondje paradiraju, a neke skupine predstavljaju organsku sintezu koja se razvila od 1930. godine. Vjerska povorka izvorno 1348. godine, tradicija je opala u XVIIIe stoljeća, a moderni Ommegang ponovno je izumljen 1928.-1930., na temelju opisa povorke kojoj je prisustvovao Karlo V 1549. Danas je tradicija evoluirala u proslavu lokalne baštine. Među sudionicima postoje različite skupine volontera koji se okupljaju i zajedno pripremaju svoje uloge, potičući mlađe članove da im se pridruže. Te su se skupine razvile u prijateljske udruge koje se tijekom Ommeganga - svake godine početkom srpnja, sastaju i brate s drugim skupinama. Djeca pohađaju ovaj događaj zajedno sa svojim roditeljima, a mnogi ljudi pohađaju ga 40 ili 50 godina. Izvodljivost elementa neprestano se prati, a udruga koja upravlja Ommegangom kontinuirano je uključena u pripremu sljedećeg događaja i njegovu promociju. |  | |
| Glazbena umjetnost zvučnika sirene, instrumentalna tehnika povezana s pjevanjem, ovladavanjem dahom, vibrato, rezonancijom mjesta i druželjubivošću Bilješka Belgija dijeli ovu praksu s Francuska, 'Italija i Luksemburg. | 2020 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Glazbena umjetnost zvučnika roga, instrumentalna tehnika povezana s pjevanjem, ovladavanje dahom, vibrato, rezonancija mjesta i zabava okuplja tehnike i vještine koje zvonar mobilizira za sviranje na rogu. Na točnost i kvalitetu proizvedenih nota utječe dah glazbenika, a instrumentalna tehnika temelji se na tjelesnom majstorstvu zvonara. Timbar instrumenta je jasan i prodoran, posebno u visinama, a zvučni opseg instrumenta temelji se na prirodnoj rezonanciji s bogatim prizvukom. Od dvanaest nota, njegova tessitura odobrava skladbu s raspjevanom melodijom, popraćenom drugim glasom i usklađenom s basovskom notom. Sastavni dio umjetnosti trube, pjevanje omogućuje glazbeniku da razvije koheziju i druželjubivost. Zvonjava trube performativna je umjetnost, otvorena za glazbeno stvaralaštvo i vježba se u svečanim trenucima. Okupljeni svojom zajedničkom fascinacijom ovom instrumentalnom glazbom, zvončari dolaze iz svih socio-kulturnih sredina. Ova vrlo sjajna društvena kombinacija jedan je od biljega trenutne prakse sirene. Obrazovanje u praksi tradicionalno je bilo usmeno i imitativno. Međutim, zvonari rijetko uče sami: glazbenu praksu često stječu kroz "škole trube". Glazba trube održava golem, živahan i dinamičan glazbeni repertoar koji nikad nije prestao rasti od sedamnaestog stoljeća. Osjećaj pripadnosti i kontinuiteta proizlazi iz interpretacije zajedničkog repertoara, dijelom naslijeđenog iz povijesti i koji promiče međukulturni i međunarodni dijalog. |  |
Registar najboljih zaštitnih praksi
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Zaštita tradicionalnih igara u Flandriji | 2011 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Ludodiverzitet se odnosi na veliku raznolikost igara, sportova, tjelesnih vježbi, plesova i akrobacija. Nevladina organizacija Sportimonium, u suradnji s lokalnim zajednicama i udrugama, provela je mjere usmjerene na zaštitu baštine igara i sporta u Flandriji, uključujući dvadeset i tri vrste tradicionalnih igara, među kojima su oblici pucanja, kuglanja, bacanja i lopte igre. Zaštitne mjere koje je razvio Sportimonium uključuju podršku specijaliziranim ili krovnim organizacijama, publikacije, festivale, događaje, razmjenu stručnosti, promotivne akcije, usluge posudbe tradicionalne opreme za igre, kao i tradicionalno igralište. Sustavna dokumentacija i istraživanje čine osnovu programa: informacije o tradicionalnim igrama i sportovima prikupljene su širom svijeta i mogu se potražiti u dokumentacijskom centru na Sportimoniumu. Promicanje svijesti aktera o kulturnom značaju njihove nematerijalne baštine još je jedan važan aspekt strategije zaštite. Posebna se pažnja posvećuje mobilizaciji novih članova, posebno među mladima i ženama. Model Sportimonium može se primijeniti u drugim kontekstima. Prednost ovog programa je što je modularan i sastoji se od različitih faza koje se mogu provoditi u skladu s lokalnim, regionalnim, nacionalnim i međunarodnim uvjetima. |  |
| Zaštita kulture kariljona | 2014 | * izvedbena umjetnost * društvene prakse, rituali i svečani događaji | Umjetnost muziciranja zvonima (karijona) tradicionalno se bave karijonalisti tržnim danima i praznicima. Program zaštite kulture kariljona obuhvaća 76 gradova i sela u Belgiji. Glavni su ciljevi očuvanje sastavnica povijesne kulture Carillona (prakse, repertoar, instrumenti, glazba, usmena i pisana povijest) te osiguravanje kontinuiteta i održivog razvoja Carillona kao žive baštine koja jača kulturni identitet i koheziju. socijalni. Zaštitni napori također su se usredotočili na očuvanje i obnavljanje povijesnih zvona, što je rezultiralo tim zvukovima koji su ponovno zazvonili. Prijenos se osigurava nizom obrazovnih inicijativa, od kojih je škola Mechelen najvažnija. Također su učinjeni napori da se revitalizira praksa kariljona, potičući nove aranžmane, skladbe i glazbene žanrove. Program kombinira poštivanje tradicije sa željom za inovacijama, neprestano tražeći nove načine za zaštitu kulture karijola u suvremenom društvu. Također promovira najbolje prakse i poštivanje lokalnih karillonara, usredotočujući se na suradnju među akterima. |  |
Popis za sigurnosne kopije
Belgija nema nikakvu praksu koja zahtijeva hitno osiguranje.
