Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a do Ujedinjeni Arapski Emirati.
Shvati
Zemlja ima devet praksi navedenih na "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine "Iz UNESCO-a i dvije prakse na"popis za sigurnosne kopije ».
Nijedna dodatna praksa nije uključena u "registar najboljih praksi za zaštitu kulture ».
Popisi
Reprezentativni popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Al-Taghrooda, tradicionalna pjevana poezija beduina u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Sultanatu Oman Bilješka Ujedinjeni Arapski Emirati dijele ovu praksu s Oman. | 2012 | usmene tradicije i izrazi, uključujući jezik kao vektor nematerijalne kulturne baštine izvedbena umjetnost društvene prakse, rituali i svečani događaji | Al-Taghrooda, tradicionalnu beduinsku pjevanu pjesmu, sastavljaju i recitiraju muškarci koji jašu na devama kroz pustinjska područja Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omanskog sultanata. Beduini vjeruju da njihova pjesma pruža smetnju jahačima i potiče zvijeri da krenu naprijed istim tempom. Kratke pjesme od sedam redaka ili manje improviziraju i ponavljaju dvije skupine konjanika, često u stilu antifonske pjesme. Obično glavni pjevač izgovara prvi redak, a druga grupa odgovara. Te se pjesme izvode i oko logorske vatre, na vjenčanjima i na plemenskim i nacionalnim festivalima, posebno na utrkama deva; neke beduinke skladaju i recitiraju kad se bave kolektivnim radom. Najvažniji aspekt je socijalna veza stvorena tijekom usmene razmjene strofa. Sve su ove riječi poruke poslane voljenima, rođacima, prijateljima ili vođama plemena. To je također način da pjesnik komentira socijalna pitanja. Ostale su njegove funkcije rješavanje sukoba između pojedinaca ili plemena, usmjeravanje pozornosti javnosti na povijesna postignuća i aktualna pitanja poput dobrog ponašanja i zdravstvenih problema. Ove emisije također nude javnosti način da sazna više o svojoj povijesti i stekne sliku o svom tradicionalnom načinu života. Umijeće skladanja i recitiranja pjesama prenosi se kroz starješine obitelji i zajednice. |  |
| Al-Ayyala, tradicionalna izvedbena umjetnost u Sultanatu Oman i Ujedinjenim Arapskim Emiratima Bilješka Ujedinjeni Arapski Emirati dijele ovu praksu s Oman. | 2014 | usmene tradicije i izrazi, uključujući jezik kao vektor nematerijalne kulturne baštine izvedbena umjetnost društvene prakse, rituali i svečani događaji know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Al-Ayyala je izražajna i popularna kulturna praksa koja se odvija na sjeverozapadu Omana i diljem Ujedinjenih Arapskih Emirata. Al-Ayyala miješa pjevanu poeziju, bubnjarsku glazbu i ples te simulira bitku. Dva reda od dvadesetak muškaraca okrenuti su jedan prema drugom, držeći tanke bambusove štapove koji simboliziraju koplja ili mačeve. Između redova smještaju se glazbenici koji sviraju na bubnjevima, velikim i malim, tamburama i limenim cimbalima. Redovi muškaraca odmahuju glavama i drže se u ritmu bubnja i pjevaju pjesničke pjesme, dok se drugi kreću po redovima držeći mačeve ili puške koje s vremena na vrijeme bace u zrak prije nego što ih uhvate. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima mlade djevojke u tradicionalnim haljinama stoje ispred i odmahuju kosom naprijed-natrag. Melodija se sastoji od sedam nepravilno ponavljanih tonova, a poezija koja se pjeva varira ovisno o okolnostima. Al-Ayyala se vježba tijekom vjenčanja i drugih svečanosti u Omanskom sultanatu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Njegovi su praktičari različitog porijekla i starosti. Vođa je općenito naslijedio svoju ulogu i odgovoran je za obuku ostalih praktičara. Al-Ayyala okuplja sve dobne skupine, spolove i društvene klase. |  |
| Al-Razfa, tradicionalna izvedbena umjetnost Bilješka Ujedinjeni Arapski Emirati dijele ovu praksu s Oman. | 2015 | usmene tradicije i izrazi, uključujući jezik kao vektor nematerijalne kulturne baštine izvedbena umjetnost društvene prakse, rituali i svečani događaji | Al-Razfa je popularna izvedbena umjetnost u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Omanskom sultanatu. Prakticiraju ga muškarci svih dobnih skupina i društvenih slojeva tijekom društvenih događaja, poput vjenčanja i državnih praznika. Izvođači oblikuju dva reda jedan prema drugome, a plesači ispunjavaju prostor između. Predvođena pjevačem, dva reda čine dva zbora koji reagiraju na zvuk bubnjeva i drugih instrumenata. Mnoge pjesme koriste stihove iz tradicionalne poezije Nabati, pomno odabrane za tu priliku. Plesači izvode koreografije u ritmu uz glazbu držeći drvene replike pušaka. U nekim izvedbama mlade se djevojke uključuju u ples, mašući kosom uz zvuk instrumenata. Izvorno prakticiran kao zajednička proslava pobjede, Al-Razfa je od tada prerastao u vrlo popularan oblik zabave. Praktičari su prilagodili glazbene instrumente i komponirali melodije koje privlače mlade ljude, čuvajući drevne izraze i usmene tradicije ove umjetnosti. Svatko može sudjelovati u ovoj izvedbenoj umjetnosti, od šefova država i starijih do male djece. Danas se Al-Razfa prenosi izravno na obitelj sudjelovanjem i promatranjem na društvenim događajima. Pojedinačni izvođači uče svoje uloge kroz vježbu, dok djevojke treniraju njihove majke i starije sestre. | |
| 2015 | usmene tradicije i izrazi, uključujući jezik kao vektor nematerijalne kulturne baštine društvene prakse, rituali i svečani događaji znanje i prakse koje se tiču prirode i svemira | Medžlisi, doslovno "mjesta za sjedenje", su mjesta na kojima se članovi zajednice okupljaju kako bi razgovarali o lokalnim događajima i problemima, razmijenili vijesti, primili goste, upoznali ljude i zabavili se. Medžlis je mjesto na kojem se zajednica okuplja kako bi riješila probleme, izrazila sućut i organizirala svadbene domjenke. Obično odgovara velikom prostoru prekrivenom tepisima na podu i jastucima postavljenim uza zid. Obično ima štednjak ili kamin za pripremu kave i drugih toplih napitaka. Prostor Medžlisa otvoren je za sve i mogu ga posjetiti članovi obitelji, plemena i stanovnici istog susjedstva i drugih udaljenih kvartova. Starješine zajednice smatraju se njezinim istinskim nositeljima, posebno onima s opsežnim znanjem o prirodi, rodoslovlju i plemenskoj povijesti. Suci i vjerski šeici od posebne su važnosti u Medžlisu, jer posreduju u sukobima i pojašnjavaju politička, socijalna i vjerska prava i odgovornosti. Žene imaju svoj medžlis, iako neke istaknute žene često posjećuju druge medžlise, posebno one intelektualne i književne prirode. Ti prostori također igraju glavnu ulogu u prijenosu usmene baštine, poput priča, popularnih pjesama i poezije "nabati". Budući da su prostori Medžlisa otvoreni za sve dobne skupine, znanje se uglavnom prenosi neformalno kada djeca prate članove zajednice u njihovim posjetima. Promatrajući starije u Medžlisu, mladi ljudi uče običaje i etiku svoje zajednice, kao i kako dijalogizirati, slušati i poštivati mišljenja drugih. | | |
| Arapska kava, simbol velikodušnosti Bilješka Ujedinjeni Arapski Emirati dijele ovu praksu sSaudijska Arabija, Oman i Katar. | 2015 | usmene tradicije i izrazi, uključujući jezik kao vektor nematerijalne kulturne baštine izvedbena umjetnost društvene prakse, rituali i svečani događaji znanje i prakse koje se tiču prirode i svemira know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Posluživanje arapske kave važan je aspekt gostoprimstva u arapskim društvima koji se smatra simbolom velikodušnosti. Tradicionalno se kava kuha pred gostima. Ritual pripreme započinje odabirom graha koji se stavlja u ravnu željeznu posudu i lagano prži na drvenoj vatri. Zatim se prženi grah stavi u bakrenu žbuku i zdrobi bakrenom tučkom. Mljevena kava stavlja se u veliku bakrenu posudu za kavu, u koju se ulije voda i stavi na vatru. Jednom kad je kava gotova, ulijeva se u manji aparat za kavu, a zatim poslužuje gostima u malim šalicama. Prvo se servira najvažniji ili najstariji gost. Šalica gosta puna je samo četvrtinu, tako da se može napuniti više puta. Uobičajeno je da svaki gost popije barem jednu šalicu, ali nikada više od tri. Pripremaju ga i uživaju muškarci i žene iz svih sfera života, posebno u domaćinstvu. Šeici i poglavice plemena koji u svojim hangoutima poslužuju arapsku kavu, kao i starješine iz zajednice beduina i vlasnici kafića, smatraju se glavnim vlasnicima. Prijenos znanja i tradicije vezane uz arapsku kavu odvija se u obitelji promatranjem i vježbanjem. Mladi također prate starije na tržnici kako bi naučili kako odabrati najbolje žitarice. |  |
| Sokolstvo, živo ljudsko nasljeđe | 2016 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Sokolarstvo je tradicionalna aktivnost očuvanja i obuke sokola i drugih grabljivaca za lov divljači u njihovom prirodnom okruženju. Izvorno korišteno kao sredstvo za dobivanje hrane, sokolarstvo se danas poistovjećuje s duhom drugarstva i zajedništva, a ne egzistencije. Uglavnom se nalazi uz migracijske rute i hodnike, a prakticiraju ga amateri i profesionalci svih dobnih skupina, muškarci i žene. Sokolari razvijaju snažnu vezu i duhovnu vezu sa svojim pticama; potreban je snažan angažman za uzgoj, dresuru, dresuru i letenje sokola. Sokolarstvo se prenosi kao kulturna tradicija na razne načine poput mentorstva, učenja u obitelji ili formalnijeg treninga u klubovima. U vrućim zemljama sokolari odvode svoju djecu u pustinju i uče ih kako kontrolirati pticu i izgraditi odnos povjerenja s njom. Iako sokolari dolaze iz različitih područja, oni dijele zajedničke vrijednosti, tradicije i prakse, uključujući metode treninga ptica i način brige o njima, korištenu opremu i emocionalnu vezu između sokolara i ptice. Sokolarstvo je temelj šire kulturne baštine, koja uključuje tradicionalne nošnje, hranu, pjesme, glazbu, poeziju i plesove, sve običaje koje njeguju zajednice i klubovi koji ga prakticiraju. |  |
| Znanje, know-how, tradicija i prakse povezani s datuljom | 2019 | * Izvedbena umjetnost * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * društvene prakse, rituali i svečani događaji * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * usmene predaje i izrazi | Datumova palma stoljećima je bila povezana sa stanovništvom država koje su je predale, kao važan materijal za nekoliko oblika zanatstva, nekoliko obrta i nekoliko tradicija, običaja i društveno-kulturnih praksi, ali i kao važan izvor hrane. Datulja je zimzelena biljka tipična za suha područja jer njezino korijenje može duboko prodrijeti u tlo da upije vlagu. Nositelji i praktičari elemenata uključuju vlasnike plantaža datulja; poljoprivrednici koji sade, održavaju i navodnjavaju drveće; obrtnici koji izrađuju tradicionalne proizvode koristeći različite dijelove palme; dobavljači datuma; i stvaratelji i umjetnici koji recitiraju narodne priče i pjesme. Znanja, vještine, tradicije i prakse povezane s datuljom igrale su ključnu ulogu u jačanju veza između stanovnika dotičnih arapskih zemalja i njihovih zemalja, jer im je ovo stablo pomoglo da prevladaju poteškoće specifične za pustinjski okoliš. . Povijesni odnos regije s elementom stvorio je bogatu kulturnu baštinu koja okuplja prakse, znanja i vještine koje se i danas koriste. Razvoj elementa tijekom stoljeća i njegova kulturna važnost objašnjavaju u kojoj su mjeri lokalne zajednice predane njegovom očuvanju. Da bi to učinili, sudjeluju u više akcija koje uključuju datulju, organiziraju mnoge svečane rituale i nastavljaju tradiciju i običaje povezane s elementom. |  |
| Bilješka Ujedinjeni Arapski Emirati dijele ovu praksu s Oman. | 2020 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Utrke deva, društvena praksa i svečana baština povezana s devama, popularna su društvena praksa u dotičnim zajednicama. Priprema trkaće deve uključuje nekoliko koraka. Dromedari, odabrani prema vrsti, podrijetlu i dobi, dobivaju posebnu prehranu. Na trkalištu treniraju u skupinama i osposobljeni su za natjecanje na utrkama. Utrke deva odvijaju se na zemljištu predviđenom za tu svrhu, pod nadzorom specijaliziranih odbora u zajednicama. Za svaku utrku obično se natječe između petnaest i dvadeset deva, a udaljenost koju treba prijeći određuje se prema dobi životinja. Tradicije, običaji i principi koje zajednice priznaju upravljaju rasama i praksama udruženih zajednica. Uz to, odbor za pripremu odgovoran je za provjeru podrijetla svake deve. Prijenos znanja i znanja vrši se zajedničkim naporima predstavnika zajednica, vladinih agencija, specijaliziranih centara, trkačkog saveza i klubova. Djeca i mladi postepeno stječu znanja i vještine povezane s praksom kroz promatranje, simulaciju i usmeno izražavanje. Utrke deva temeljni su aspekt njihova nomadskog načina života, kao i izvor inspiracije i kreativnosti u poeziji i pjesmi. Njegova važnost i kontinuitet u beduinskom društvu povezani su s prevladavajućom ulogom deva u pustinjskim područjima. |  |
| Al aflaj, tradicionalni sustav navodnjavanja u UAE, usmene tradicije, znanja i vještine povezane s njegovom izgradnjom, održavanjem i pravednom raspodjelom vode | 2020 | * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | The al aflaj a usmene tradicije, znanja i vještine povezane s njihovom izgradnjom, održavanjem i pravednom raspodjelom vode na ponos su dotičnim zajednicama. Ovaj tradicionalni sustav navodnjavanja temelji se na podzemnom tunelu koji vodi vodu na velike udaljenosti od podzemnog izvora do bazena koji je dostupan zajednicama. Voda slijedi postupni nagib od brda do ravnice, a podzemni tuneli ograničavaju isparavanje. The al aflaj također se sastoje od mreže plitkih kanala koji služe za distribuciju vode lokalnim farmama. Sustav al aflaj temelji se na znanju i praksi predaka vezanim uz prirodu i svemir. Također se temelji na drevnoj stručnosti koja omogućava pronalaženje izvora vode proučavanjem vrste vegetacije i drugih indikacija, na tradicionalnom znanju u pogledu bušenja i održavanja sustava za navodnjavanje te na pravičnoj raspodjeli vode. Članovi zajednice doprinose održavanju al aflaj i pomažu uklanjanju blata iz tunela. To se znanje i iskustvo od tada prenosi s koljena na koljeno 3000 godina. Znanje povezano s elementom prenosi se kroz poduku i razmjenu iskustava, ali i na druge načine, poput izleta koji se nude školarcima. Stoljećima, al aflaj osigurati pitku vodu ljudima i životinjama i služiti za navodnjavanje poljoprivrednih površina ove sušne regije. Oni odražavaju kreativni duh zajednice u suočavanju s nedostatkom vode i pustinjskim okolišem. |  |
Registar najboljih zaštitnih praksi
Ujedinjeni Arapski Emirati nemaju praksu navedenu u Registru najboljih zaštitnih praksi.
Popis za sigurnosne kopije
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Al Sadu, tradicionalno tkanje u Ujedinjenim Arapskim Emiratima | 2011 | * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Usmene tradicije i izrazi | Al Sadu se odnosi na tradicionalni oblik tkanja koji su u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koristile beduinske žene iz ruralnih zajednica za proizvodnju svilene odjeće i ukrasnih dodataka za deve i konje. Nakon što muškarci ošišaju ovce, deve i koze, žene vunu očiste i pripreme. Konac se omotava oko vretena, zatim boji i konačno plete na razboju na tlu da tvori nevidljivo ravno tkanje. Tradicionalne boje su crna, bijela, smeđa, bež i crvena, a tkanina sadrži prepoznatljive uzorke u obliku uskih traka geometrijskih figura. Tkalci se često okupljaju u malim skupinama kako bi se iskali i tkali, a prigodom razmjenjivali obiteljske vijesti i povremeno pjevali ili recitirali pjesme. Na takvim se sastancima tradicionalno odvija prijenos: djevojke uče promatrajući i postupno sudjelujući u zadacima poput sortiranja vune, prije nego što isprobaju složenije tehnike potrebne za tkanje. Međutim, brzi ekonomski razvoj i društvene transformacije izazvane eksploatacijom nafte u Emiratima uzrokovale su nagli pad prakse Al Sadua. Pastirske beduinske zajednice raširile su se po gradovima, a mlade žene sve više rade izvan svojih domova. Sada su nositeljice Al Sadua uglavnom starije žene čiji broj opada. | |
| Al ‘azi, pjesnička umjetnost, simbol pohvale, ponosa i čvrstoće | 2017 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Usmene tradicije i izrazi | Al ‘azi se odnosi na umijeće recitiranja pjesama, u grupi, bez glazbenih instrumenata ili udaraljki. Riječ je o pjesmi koja se rimuje nadahnuta tradicionalnom poezijom. Redci pjesme ponekad su ukrašeni izrekama i poslovicama. Nositelji i praktičari uključuju pjesnika, izvođača, zbor i publiku. Praksa objedinjuje veze i povezana je sa znanjem i praksama vezanim uz prirodu. Al 'azi su redovito prakticirali zajednice do sredine XXe stoljeću, kada se učestalost njegovih izvedbi počela postupno smanjivati. Razvoj zemlje nagnao je tisuće stanovnika da napuste pustinjska područja prema gradu. Gospodarskim razvojem 1970. do 1990., građani su počeli napuštati poslove u tradicionalnim sektorima, postupno napuštajući kulturu i umjetnost povezane s tim aktivnostima. Sljedeći čimbenik koji treba istaknuti je donošenje nacionalnih zakona umjesto tradicionalnih plemenskih običaja. Tijekom posljednjih dvadeset godina, broj pjesnika znatno se smanjio. Unatoč tim poteškoćama, umjetnost Al ‘azija uspjela je nastaviti, zahvaljujući naporima mnogih kreativnih ljudi i nekih tradicionalnih umjetničkih družina. Prije nekoliko godina praksa je također doživjela preporod. Integriran u nacionalne događaje, imao je koristi od inscenacije koja je privukla veliku publiku, kao i opsežne medijske pokrivenosti, što je potaknulo nekoliko pjesnika da skladaju al ‘azi pjesme. | |
