Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a u Austrija.
Shvati
Zemlja ima šest praksi navedenih na "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine Iz UNESCO-a.
Dvije prakse uključene su u "registar najboljih praksi za zaštitu kulture "I nitko na"popis za sigurnosne kopije ».
Popisi
Reprezentativni popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| 1 | 2012 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Svake četiri godine grad Imst u Austriji slavi svoj karneval Fasnacht u nedjelju prije početka kršćanske korizme. U središtu zabave je Schemenlaufen, parada maskiranih i kostimiranih plesača. Glavne figure predstavljene su u parovima, čovjek sa zvonima u odijelu kruži oko pojasa, a drugi nose zvona teška do 35 kg. Zajedno izvode jedinstveni ples isprekidan skokovima i letvicama, a njihova zvona proizvode mješavinu niskih i visokih zvukova. Ukupno na ovaj način paradira pedeset i pet parova, dok ostali maskirani likovi oponašaju svoj ples u usporenom kretanju. Treći drže red tapšući ili prskajući gledatelje vodom, dok mlada djevojka prska mirisni prah po publici. Maskirani dimnjačari penju se kućama da pokažu svoju hrabrost, vještice viču na gomilu u pratnji orkestra koji svira disonantne melodije, a polarni ili smeđi medvjedi pokazuju svoju snagu. Karneval ujedinjuje cjelokupno stanovništvo Imsta oko zajedničkog cilja: organizacije Fasnachta prema dugoj tradiciji. Stanovnici Imsta, posebno žene, u školi uče tehnike izrade kostima za Schemenlaufen, dok lokalni kovači kuju zvona. Svatko se može okušati u rezbarenju drvenih maski, a znanje o tradicionalnom zanatstvu obično se prenosi u obitelji ili se podučava u posebnim razredima. |  |
| 2 Klasično jahanje i Srednja škola španjolske škole jahanja u Beču | 2015 | usmene predaje i izrazi | Klasično jahanje u španjolskoj školi jahanja u Beču tradicionalna je umjetnost i praksa uzgoja, uzgoja, dresure i jahanja lipicanaca. Njegova raznolika društvena praksa i kulturno oblikovane ceremonije i rituali temelje se na dugogodišnjoj vezi između stočara, mladoženja, zanatlija, jahača i konja. Konjušari su prva kontaktna točka ždrijebeta i učenicima prenose osnovno znanje o uzgoju konja. Uzgajivači s ljubavlju čuvaju konje i pare pastuhe s kobilama kako bi udovoljili zahtjevima Škole. Iskusni jahači i mladi studenti odgovorni su za ždrijebe, što rezultira posebnim odnosom između jahača i konja. Prvih nekoliko godina početnika provodi se u učenju njege konja, pravilnom održavanju, rukovanju i korištenju opreme. Iskusni vozači svoje znanje prenose studentima, kroz mentorstvo. Žene sada imaju važnu ulogu na ovom tradicionalno muškom polju, jer su jednako primljene na sve položaje. Veterinarski kirurzi brinu se o zdravlju svakog konja, dok su sedlari, kovači, kape, krojači i proizvođači cipela odgovorni za proizvodnju i održavanje opreme. Tradicija zajednicama škole daje snažan osjećaj identiteta i osigurava zaštitu tehnika i znanja u mnogim područjima povezanim s uzgojem konja. |  |
| Sokolstvo, živo ljudsko nasljeđe Bilješka Austrija dijeli ovu praksu sNjemačka, 'Saudijska Arabija, Belgija, Ujedinjeni Arapski Emirati, 'Španjolska, Francuska, Mađarska, 'Italija, Kazahstan, Maroko, Mongolija, Pakistan, Portugal, Katar, Sirija, Južna Korea i Češka. | 2016 | društvene prakse, rituali i svečani događaji | Sokolarstvo je tradicionalna aktivnost očuvanja i obuke sokola i drugih grabljivaca za lov divljači u njihovom prirodnom okruženju. Izvorno korišteno kao sredstvo za dobivanje hrane, sokolarstvo se danas poistovjećuje s duhom drugarstva i zajedništva, a ne egzistencije. Uglavnom se nalazi uz migracijske rute i hodnike, a prakticiraju ga amateri i profesionalci svih dobnih skupina, muškarci i žene. Sokolari razvijaju snažnu vezu i duhovnu vezu sa svojim pticama; potreban je snažan angažman za uzgoj, dresuru, dresuru i letenje sokola. Sokolarstvo se prenosi kao kulturna tradicija na razne načine poput mentorstva, učenja u obitelji ili formalnijeg treninga u klubovima. U vrućim zemljama sokolari odvode svoju djecu u pustinju i uče ih kako kontrolirati pticu i izgraditi odnos povjerenja s njom. Iako sokolari dolaze iz različitih područja, oni dijele zajedničke vrijednosti, tradicije i prakse, uključujući metode treninga ptica i način brige o njima, korištenu opremu i emocionalnu vezu između sokolara i ptice. Sokolarstvo je temelj šire kulturne baštine, koja uključuje tradicionalne nošnje, hranu, pjesme, glazbu, poeziju i plesove, sve običaje koje njeguju zajednice i klubovi koji ga prakticiraju. |  |
| Blaudruck / Modrotisk / Kékfestés / Modrotlač, tiskanje rezervi na ploči i bojanje indigom u Europi | 2018 | know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Blaudruck / Modrotisk / Kékfestés / Modrotlač, što u doslovnom prijevodu znači "rezervni plavi otisak" ili "rezervna plava boja", odnosi se na praksu nanošenja paste otporne na mrlje na tkaninu prije nanošenja. Prelijte je indigo bojom. Čvrsta pasta sprječava prodor boje u dizajn, omogućujući joj da ostane bijela ili neobojena nakon bojanja. Da bi primijenili dizajne na tkaninu, praktičari koriste ručno izrađene daske koje ponekad datiraju i prije 300 godina, prikazujući regionalno nadahnute, generičke ili kršćanske dizajne. Zastupljenost lokalne flore i faune usko je povezana s lokalnom kulturom regija. Tradicionalno bojenje indiga nije ograničeno na tisak: tekstilni lanac također uključuje pripremu sirovina, njihovo predenje, tkanje, doradu, tiskanje i bojenje. Danas se praksa uglavnom odnosi na male obiteljske radionice koje vode tiskari druge do sedme generacije. Svaka se obiteljska radionica oslanja na suradnju različitih članova obitelji koji sudjeluju u svakoj fazi proizvodnje bez obzira na njihov spol. Tradicionalno se znanje još uvijek temelji na časopisima (obiteljsko vlasništvo) još iz 19. stoljeća, a prenosi se promatranjem i praksom. Glumci imaju snažnu emocionalnu vezu sa svojim proizvodima, a element prenosi osjećaj ponosa povezan s dugom obiteljskom tradicijom. |  |
| Upravljanje opasnostima od lavina Bilješka Austrija dijeli ovu praksu s Švicarski. | 2018 | znanje i prakse koje se tiču prirode i svemira | Upravljanje opasnošću od lavina oblikovalo je identitet alpskog stanovništva koje se svake zime suočava s prijetnjom koju lavine predstavljaju stanovnicima, turistima, komunikacijama i drugoj vitalnoj infrastrukturi. Kako su Alpe gusto naseljene, fenomen lavina glavna je briga i kolektivna odgovornost zajednica. Stoljeći su stanovnici i stanovnici planina razvili lokalno empirijsko znanje, strategije upravljanja rizikom i izbjegavanja, kao i kulturne prakse kako bi se zaštitili od opasnosti od lavina. Danas moderni alati poput mjernih instrumenata i mapiranja rizika nadopunjuju tradicionalna znanja koja imatelji nastavljaju razvijati i prilagođavati na terenu. Element je ukorijenjen u svakodnevnoj kulturi zajednica i naglašava važnost solidarnosti u kriznim vremenima. Procjena rizika od lavina zahtijeva temeljito poznavanje prirode, posebno terena, snijega, vremenskih prilika i prošlih lavina. Iako se to znanje ranije prenosilo usmenim putem, ono je sada rezultat dinamičnog procesa koji kombinira empirijsko znanje i praktično iskustvo: prijenosi znanja odvijaju se iz znanosti u praksu i s terena u istraživanje. Ponuđuju se mnoge aktivnosti obuke, a zainteresirani imaju pristup širokom spektru izvora informacija poput lavinskih biltena, medija, varalica, web stranica, priručnika i izložaka. |  |
| Transhumancija, sezonsko kretanje stada migracijskim putovima u Sredozemlju i Alpama | 2019 | Transhumancija, sezonsko kretanje stoke migracijskim putovima u Sredozemlju i Alpama, oblik je pastirstva. Svake godine u proljeće i jesen stočari stoke, u pratnji svojih pasa i konja, stadu na fiksnim pravcima, između dvije geografske i klimatske regije, od zore do mraka. U mnogim slučajevima obitelji stočara također se sele sa stokom. Dvije su glavne vrste transhumance: horizontalna transhumansa, u predjelima ravnica ili visoravni; i vertikalna transhumancija tipična za planinska područja. Transhumancija oblikuje odnose između ljudi, životinja i ekosustava. Uključuje rituale i uobičajene društvene prakse u njezi i uzgoju životinja, upravljanju zemljištem, šumama i vodnim resursima te upravljanju prirodnim opasnostima. Transhumantni stočari imaju duboko znanje o okolišu, ekološkoj ravnoteži i klimatskim promjenama, jer je transhumancija jedna od najučinkovitijih i najodrživijih metoda stada. Oni također imaju posebne vještine povezane sa svim vrstama obrta i proizvodnje hrane. Proslave u proljeće i jesen označavaju početak i kraj transhumancije, kada nositelji dijele hranu, rituale i priče i uvode mlađe generacije u praksu elementa. Glavni stočari svakodnevnim aktivnostima prenose svoje specifično znanje na mlađe generacije, osiguravajući održivost prakse. |  |
Registar najboljih zaštitnih praksi
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Regionalni obrtnički centri, strategija zaštite kulturne baštine tradicionalnih zanata | 2016 | * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom | Werkraum Bregenzerwald, Hand.Werk.Haus Salzkammergut i Textiles Zentrum Haslach tri su austrijska središta koja vode tradicionalni lokalni obrtnici koji su tijekom posljednjih 15 godina surađivali s međunarodnim umjetnicima, obrazovnim institucijama, obrtničkim tvrtkama i drugim organizacijama kako bi zaštitili svoju praksu u budućnosti. generacije. Ovi su centri organizirali mnoge javne aktivnosti za očuvanje rukotvorina u područjima poput stolarije, slikarstva i tekstila, što zajednicama daje osjećaj identiteta i kontinuiteta. Pod vodstvom udruga, u suradnji s obrtničkim tvrtkama i obrazovnim i znanstvenim institucijama, nude obuku u tradicionalnim tehnikama, na primjer uvodne tečajeve za učenike osnovnih škola, vikend ili ljetne tečajeve, programe naukovanja i sveučilišne tečajeve. Domaći i međunarodni stručnjaci sudjeluju u tim tečajevima kako bi prenijeli specijalizirano znanje i znanje u vezi s različitim praksama. Ovi obrtnički centri također organiziraju izložbe i natjecanja kako bi povećali vidljivost tradicionalnih zanata i privukli domaće i međunarodne dizajnere i umjetnike. Oni također služe kao most između umjetnosti i industrije i pružaju platforme za razmjenu ideja i iskustava u praksi tradicionalnih zanata i razvoju zadružnih mreža. Oni također omogućuju stvaranje partnerstva između kulturnog, obrazovnog i gospodarskog sektora i na taj način pomažu u jačanju napora na polju zaštite. |  |
| Obrtničke tehnike i uobičajene prakse katedralnih radionica, ili Bauhütten, u Europi, know-how, prijenos, razvoj znanja, inovacije | 2020 | * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom | Rad u radionicama, ili Bauhüttenwesen, pojavila se u srednjem vijeku na gradilištima europskih katedrala. Danas kao i tada, ove radionice pozdravljaju različite zanate koji rade u uskoj suradnji. Na njemačkom jeziku pojam Bauhüttenwesen odnosi se s jedne strane na organizaciju mreže radionica uključenih u izgradnju ili obnovu zgrade, a s druge strane na samu radionicu, kao radno mjesto. Od kraja srednjeg vijeka ove su radionice tvorile nadregionalnu mrežu koja se širi izvan nacionalnih granica. Te radionice štite tradicionalne običaje i rituale povezane s različitim profesijama, kao i bogatstvo znanja koje se prenosi s koljena na koljeno, usmeno i pismeno. Suočene s progresivnim nedostatkom tehničkih vještina i rastućom mehanizacijom povezanom s politikom optimizacije troškova, radionice stvorene ili ponovno uspostavljene u devetnaestom i dvadesetom stoljeću postale su institucije posvećene očuvanju, prijenosu i razvoju. Tradicionalne tehnike i know-how . Njihova predanost zaštiti i promicanju žive baštine, koja se ogleda u podizanju svijesti, mjerama informiranja i komunikacije te u bliskoj suradnji s akterima iz političkog svijeta, Crkve i očuvanja spomenika, poslovanja i istraživanja, mogu se vidjeti kao primjer kako bi se prilagodio i primijenio u drugim kontekstima širom svijeta. Radionice, svojom organizacijom i sustavom osposobljavanja za praksu na licu mjesta, mogu poslužiti i kao uzor za sve vrste zgrada koje se trebaju graditi i održavati. |  |
Popis za sigurnosne kopije
Austrija nema praksu na popisu hitnih zaštitnih mjera.
