Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a u Palestina.
Shvati
Palestina ima dvije prakse ponovljene na "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine Iz UNESCO-a.
Nijedna praksa se ne ponavlja na "registar najboljih praksi za zaštitu kulture ».
Nijedna dodatna praksa se ne ponavlja na "popis za sigurnosne kopije ».
Popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Palestinski Hikaye | 2008 | Usmene tradicije i izrazi | Palestinsko Hikaye oblik je pripovijedanja kojim se bave žene. Ove izmišljene priče koje su se razvijale tijekom stoljeća evociraju svakodnevne brige bliskoistočnog društva i obiteljska pitanja. Kritičan prema društvu s gledišta žena, Hikaye daje sliku društvene strukture koja izravno utječe na njihov život. Mnoge priče opisuju žene rastrgane između dužnosti i želje. Hikaye se obično govori kod kuće tijekom zimskih večeri, u spontanim i društvenim događajima koji okupljaju male skupine žena i djece. Muškarci rijetko dolaze, jer se njihova prisutnost smatra neprikladnom. Pripovijest svoju izražajnu snagu crpi iz jezika koji se koristi, intonacije, ritma govora i glasovnih efekata, kao i sposobnosti pripovjedača da privuče pažnju publike kako bi ih prenio u svemir mašte i fantazije. Tehnika i stil pripovijedanja podvrgavaju se jezičnim i književnim konvencijama koje ga razlikuju od ostalih popularnih narativnih žanrova. Jezik koji se koristi je palestinski dijalekt, Fallahi u ruralnim područjima ili Madani u urbanim područjima. Gotovo sve palestinske žene starije od 70 godina su pripovjedačice Hikaye i uglavnom su one one koje nastavljaju tradiciju. No, nije rijetkost da djevojke i dječaci pričaju jedni drugima ove priče radi vježbanja ili samo iz zabave. Praksa Hikaye propada pod utjecajem masovnih medija što često dovodi do toga da ljudi svoje običaje smatraju zaostalim. Stoga starije žene teže mijenjati oblik i sadržaj priča. Neprekidni preokreti u društvenom životu zbog trenutne političke situacije u Palestini također predstavljaju prijetnju za opstanak Hikayea. |  |
| Znanje, know-how, tradicija i prakse povezani s datuljom Bilješka Palestina dijeli ovu praksu s Bahrein, 'Irak, Jordan, Kuvajt, Maroko, Mauritanija, 'Egipat, Oman, 'Saudijska Arabija, Sudan, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen. | 2019 | * Izvedbena umjetnost * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * društvene prakse, rituali i svečani događaji * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * usmene predaje i izrazi | Datumova palma stoljećima je bila povezana sa stanovništvom država koje su je predale, kao važan materijal za nekoliko oblika obrtništva, nekoliko obrta i nekoliko tradicija, običaja i društveno-kulturnih praksi, ali i kao važan izvor hrane. Datulja je zimzelena biljka tipična za suha područja jer njezino korijenje može duboko prodrijeti u tlo da upije vlagu. Nositelji i praktičari elemenata uključuju vlasnike plantaža datulja; poljoprivrednici koji sade, održavaju i navodnjavaju drveće; obrtnici koji izrađuju tradicionalne proizvode koristeći različite dijelove palme; dobavljači datuma; i stvaratelji i umjetnici koji recitiraju narodne priče i pjesme. Znanje, vještine, tradicija i postupci povezani s datuljom odigrali su ključnu ulogu u jačanju veza između stanovnika dotičnih arapskih zemalja i njihovih zemalja, jer im je ovo drvo pomoglo da prevladaju poteškoće specifične za pustinjski okoliš. . Povijesni odnos regije s elementom stvorio je bogatu kulturnu baštinu koja okuplja prakse, znanja i vještine koje se i danas koriste. Razvoj elementa tijekom stoljeća i njegova kulturna važnost objašnjavaju u kojoj su mjeri lokalne zajednice predane njegovom očuvanju. Da bi to učinili, sudjeluju u više akcija koje uključuju datulju, organiziraju mnoge svečane rituale i nastavljaju tradiciju i običaje povezane s elementom. |  |
