Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a Do Oman.
Shvati
Zemlja ima deset praksi uključenih u "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine Iz UNESCO-a.
Nijedna dodatna praksa nije uključena u "registar najboljih praksi za zaštitu kulture "Ili na"popis za sigurnosne kopije ».
Popisi
Reprezentativni popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Al-Bar’ah, glazba i ples iz dolina Dhofara u Omanu | 2010 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Al-Bar'ah je beduinska glazbena tradicija iz planinskih lanaca Dhofar na jugu Omana. Postavlja se u obliku ratničkog plesa izvedenog uz zvuk bubnjeva i poezije koja se pjeva na dijalektu lokalnih plemena. Al-Bar'ah izvodi u polukrugu deset do trideset muškaraca i žena. Dok su pjevali i pljeskali, dva plesača s kanđari (bodeži), izvode kodificirane plesne pokrete mašući bodežima iznad razine ramena. Koraci plesača nisu složeni, ali koordinacija s ostalim izvođačima i s glazbom zahtijeva znatne vještine. Svako pleme ima svoj karakteristični oblik al-Bar’ah, koji se razlikuje od ostalih u ritmu udaraljki i izvedenim plesnim koracima. Glazbenu pratnju sviraju bubnjevi al-kasir, al-rahmâni i ad-daff i flauta al-qassaba. Ples se izvodi na otvorenom, povodom vjenčanja, obrezivanja i vjerskih festivala. Kao i kod ostalih beduinskih plesova, klasa i druge razlike nestaju dok plemenski vođe plešu zajedno s najskromnijim stanovništvom. Tradicija predstavlja viteški duh, snagu, hrabrost, velikodušnost i gostoljubivost povezanu s beduinima. Ples također naglašava poetske teme ljubavi i zavođenja. Al-Bar'ah ima mnogo Dhofarovih praktičara koji pomažu njegovati i prenositi njegovu poetsku raznolikost i praksu. |  |
| Al ‘azi, elegija, povorka i poezija | 2012 | * Usmene tradicije i izrazi * Izvedbena umjetnost * Društvene prakse, rituali i svečani događaji | Al ‘azi je žanr pjevane poezije, izveden u sjevernim regijama Sultanata Oman, što je jedan od glavnih izraza omanskog kulturnog i glazbenog identiteta. Ima oblik pjesničkog natjecanja isprekidanog pokretima mačeva i koracima, kao i pjesničkom razmjenom pjesnika koji pjeva i zbora. Može uključiti velik broj sudionika iz sela ili plemena, vođeni pjesnikom koji recitira improvizirane i naučene pjesme na arapskom jeziku. Izvođači bi trebali obratiti pažnju na njegove pokrete i naraciju te odgovarati odgovarajućim pokretima i znakovima. Pjesme izražavaju ponos zbog pripadnosti i mogu se pokloniti plemenu, važnim ljudima ili povijesnim trenucima. Al ‘azi obogaćuje intelektualnu i kulturnu stranu zajednice kreativnim pronalaženjem postojećih pjesama i igra važnu ulogu u očuvanju usmenog pamćenja društva. Promovira jedinstvo i komunikaciju te naglašava potrebu za prevladavanjem nesuglasica među članovima društva. Al ‘azi se izvodi u svim nacionalnim i društvenim prigodama kao amblem društvenog jedinstva, snage i ponosa. Trenutno je izvodi više od stotinu ansambala. | |
| Al-Taghrooda, tradicionalna pjevana poezija beduina u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Sultanatu Oman Bilješka Oman dijeli ovu praksu s Ujedinjeni Arapski Emirati. | 2012 | * Usmene tradicije i izrazi * Izvedbena umjetnost * Društvene prakse, rituali i svečani događaji | Al-Taghrooda, tradicionalnu beduinsku pjevanu pjesmu, sastavljaju i recitiraju muškarci koji jašu na devama kroz pustinjska područja Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omanskog sultanata. Beduini vjeruju da njihova pjesma pruža smetnju jahačima i potiče zvijeri da krenu naprijed istim tempom. Kratke pjesme od sedam redaka ili manje improviziraju i ponavljaju dvije skupine konjanika, često u stilu antifonske pjesme. Obično glavni pjevač izgovara prvi redak, a druga grupa odgovara. Te se pjesme izvode i oko logorske vatre, na vjenčanjima i na plemenskim i nacionalnim festivalima, posebno na utrkama deva; neke beduinke skladaju i recitiraju kad se bave kolektivnim radom. Najvažniji aspekt je socijalna veza stvorena tijekom usmene razmjene strofa. Sve su ove riječi poruke poslane voljenima, rođacima, prijateljima ili vođama plemena. To je također način da pjesnik komentira socijalna pitanja. Ostale su njegove funkcije rješavanje sukoba između pojedinaca ili plemena, usmjeravanje pozornosti javnosti na povijesna postignuća i aktualna pitanja poput dobrog ponašanja i zdravstvenih problema. Ove emisije također nude javnosti način da sazna više o svojoj povijesti i stekne sliku o svom tradicionalnom načinu života. Umijeće skladanja i recitiranja pjesama prenosi se kroz starješine obitelji i zajednice. | |
| Al-Ayyala, tradicionalna izvedbena umjetnost u Sultanatu Oman i Ujedinjenim Arapskim Emiratima Bilješka Oman dijeli ovu praksu s Ujedinjeni Arapski Emirati. | 2014 | * Izvedbena umjetnost * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Al-Ayyala je izražajna i popularna kulturna praksa koja se odvija na sjeverozapadu Omana i diljem Ujedinjenih Arapskih Emirata. Al-Ayyala miješa pjevanu poeziju, bubnjarsku glazbu i ples te simulira bitku. Dva reda od dvadesetak muškaraca okrenuti su jedan prema drugom, držeći tanke bambusove štapove koji simboliziraju koplja ili mačeve. Između redova smještaju se glazbenici koji sviraju na bubnjevima, velikim i malim, tamburama i limenim cimbalima. Redovi muškaraca odmahuju glavama i drže se u ritmu bubnja i pjevaju pjesničke pjesme, dok se drugi kreću po redovima držeći mačeve ili puške koje s vremena na vrijeme bace u zrak prije nego što ih uhvate. U Ujedinjenim Arapskim Emiratima mlade djevojke u tradicionalnim haljinama stoje ispred i odmahuju kosom naprijed-natrag. Melodija se sastoji od sedam nepravilno ponavljanih tonova, a poezija koja se pjeva varira ovisno o okolnostima. Al-Ayyala se vježba tijekom vjenčanja i drugih svečanosti u Omanskom sultanatu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Njegovi su praktičari različitog porijekla i starosti. Vođa je općenito naslijedio svoju ulogu i odgovoran je za obuku ostalih praktičara. Al-Ayyala okuplja sve dobne skupine, spolove i društvene klase. | |
| Al-Razfa, tradicionalna izvedbena umjetnost Bilješka Oman dijeli ovu praksu s Ujedinjeni Arapski Emirati. | 2015 | * Izvedbena umjetnost * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Usmene tradicije i izrazi | Al-Razfa je popularna izvedbena umjetnost u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Omanskom sultanatu. Prakticiraju ga muškarci svih dobnih skupina i društvenih slojeva tijekom društvenih događaja, poput vjenčanja i državnih praznika. Izvođači oblikuju dva reda jedan prema drugome, a plesači ispunjavaju prostor između. Predvođena pjevačem, dva reda čine dva zbora koji reagiraju na zvuk bubnjeva i drugih instrumenata. Mnoge pjesme koriste stihove iz tradicionalne poezije Nabati, pomno odabrane za tu priliku. Plesači izvode koreografije u ritmu uz glazbu držeći drvene replike pušaka. U nekim izvedbama mlade se djevojke uključuju u ples, mašući kosom uz zvuk instrumenata. Izvorno prakticiran kao zajednička proslava pobjede, Al-Razfa je od tada prerastao u vrlo popularan oblik zabave. Praktičari su prilagodili glazbene instrumente i komponirali melodije koje privlače mlade ljude, čuvajući drevne izraze i usmene tradicije ove umjetnosti. Svatko može sudjelovati u ovoj izvedbenoj umjetnosti, od šefova država i starijih do male djece. Danas se Al-Razfa prenosi izravno na obitelj sudjelovanjem i promatranjem na društvenim događajima. Pojedinačni izvođači uče svoje uloge kroz vježbu, dok djevojke treniraju njihove majke i starije sestre. | |
| 2015 | * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Usmene tradicije i izrazi | Medžlisi, doslovno "mjesta za sjedenje", su mjesta na kojima se članovi zajednice okupljaju kako bi razgovarali o lokalnim događajima i problemima, razmijenili vijesti, primili goste, upoznali ljude i zabavili se. Medžlis je mjesto na kojem se zajednica okuplja kako bi riješila probleme, izrazila sućut i organizirala svadbene domjenke. Obično odgovara velikom prostoru prekrivenom tepisima na podu i jastucima postavljenim uza zid. Obično ima štednjak ili kamin za pripremu kave i drugih toplih napitaka. Prostor Medžlisa otvoren je za sve i mogu ga posjetiti članovi obitelji, plemena i stanovnici istog susjedstva i drugih udaljenih kvartova. Starješine zajednice smatraju se njezinim istinskim nositeljima, posebno onima s opsežnim znanjem o prirodi, rodoslovlju i plemenskoj povijesti. Suci i vjerski šeici od posebne su važnosti u Medžlisu, jer posreduju u sukobima i pojašnjavaju politička, socijalna i vjerska prava i odgovornosti. Žene imaju svoj medžlis, iako neke istaknute žene često posjećuju druge medžlise, posebno one intelektualne i književne prirode. Ti prostori također igraju glavnu ulogu u prijenosu usmene baštine, poput priča, popularnih pjesama i poezije "nabati". Budući da su prostori Medžlisa otvoreni za sve dobne skupine, znanje se uglavnom prenosi neformalno kada djeca prate članove zajednice u njihovim posjetima. Promatrajući starije u Medžlisu, mladi ljudi uče običaje i etiku svoje zajednice, kao i kako dijalogizirati, slušati i poštivati mišljenja drugih. | | |
| Arapska kava, simbol velikodušnosti Bilješka Oman dijeli ovu praksu sSaudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar. | 2015 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Posluživanje arapske kave važan je aspekt gostoprimstva u arapskim društvima koji se smatra simbolom velikodušnosti. Tradicionalno se kava kuha pred gostima. Ritual pripreme započinje odabirom graha koji se stavlja u ravnu željeznu posudu i lagano prži na drvenoj vatri. Zatim se prženi grah stavi u bakrenu žbuku i zdrobi bakrenom tučkom. Mljevena kava stavlja se u veliku bakrenu posudu za kavu, u koju se ulije voda i stavi na vatru. Jednom kad je kava gotova, ulijeva se u manji aparat za kavu, a zatim poslužuje gostima u malim šalicama. Prvo se servira najvažniji ili najstariji gost. Šalica gosta puna je samo četvrtinu, tako da se može napuniti više puta. Uobičajeno je da svaki gost popije barem jednu šalicu, ali nikada više od tri. Pripremaju ga i uživaju muškarci i žene iz svih sfera života, posebno u domaćinstvu. Šeici i poglavice plemena koji u svojim hangoutima poslužuju arapsku kavu, kao i starješine iz zajednice beduina i vlasnici kafića, smatraju se glavnim vlasnicima. Prijenos znanja i tradicije vezane uz arapsku kavu odvija se u obitelji promatranjem i vježbanjem. Mladi također prate starije na tržnici kako bi naučili kako odabrati najbolje žitarice. |  |
| Alardha konja i deve | 2018 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Alardha konja i deve nalazi se u mnogim dijelovima Omana. Na dan Alardhaha (što na arapskom znači "festival") ljudi se okupljaju na trkalištu kako bi se divili izvedbama jahača i vozača deva koji odražavaju spretnost Omanisa u treningu životinja. Tradicionalne umjetnosti, poput recitiranja drevnih pjesama, prate izvedbe. Alardhah započinje prezentacijom tradicionalnih figura (prislanjanje nosača da legnu, stojeći na njima, držeći ruku drugog jahača na galopirajućoj životinji i slično). Tada konji i deve paradiraju, odjeveni u odjeću i ukrašeni veličanstvenim srebrnim ukrasima. Alardhah je povezan s mnogim događajima iz društvenog života u Omanu, poput vjerskih i državnih praznika. Praksa je sastavni dio nacionalne kulture i u ruralnim i u urbanim područjima i odražava veliku vještinu i ljubav ljudi prema životinjama. I muškarci i žene sudjeluju u Allardhahu, što je također prilika da tradicionalne glazbene skupine i obrtnici pokažu svoje talente. Na razini zajednice, Omanis organizira Alardhah u različitim prigodama u društvenom životu u kojem mladi ljudi sudjeluju. Organizacije civilnog društva također igraju ulogu u prenošenju vještina, a na sveučilištu konjičke skupine studentima pružaju potrebne vještine i uče ih kako vježbati Alardhah. | |
| Znanje, know-how, tradicija i prakse povezani s datuljom Bilješka Oman dijeli ovu praksu s Bahrein, 'Irak, Jordan, Kuvajt, Maroko, Mauritanija, 'Egipat, Palestina, 'Saudijska Arabija, Sudan, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen. | 2019 | * Izvedbena umjetnost * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * društvene prakse, rituali i svečani događaji * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * usmene predaje i izrazi | Datumova palma stoljećima je bila povezana sa stanovništvom država koje su je predale, kao važan materijal za nekoliko oblika zanatstva, nekoliko obrta i nekoliko tradicija, običaja i društveno-kulturnih praksi, ali i kao važan izvor hrane. Datulja je zimzelena biljka tipična za suha područja jer njezino korijenje može duboko prodrijeti u tlo da upije vlagu. Nositelji i praktičari elemenata uključuju vlasnike plantaža datulja; poljoprivrednici koji sade, održavaju i navodnjavaju drveće; obrtnici koji izrađuju tradicionalne proizvode koristeći različite dijelove palme; dobavljači datuma; i stvaratelji i umjetnici koji recitiraju narodne priče i pjesme. Znanja, vještine, tradicije i prakse povezane s datuljom igrale su ključnu ulogu u jačanju veza između stanovnika dotičnih arapskih zemalja i njihovih zemalja, jer im je ovo stablo pomoglo da prevladaju poteškoće specifične za pustinjski okoliš. . Povijesni odnos regije s elementom stvorio je bogatu kulturnu baštinu koja okuplja prakse, znanja i vještine koje se i danas koriste. Razvoj elementa tijekom stoljeća i njegova kulturna važnost objašnjavaju u kojoj su mjeri lokalne zajednice predane njegovom očuvanju. Da bi to učinili, sudjeluju u više akcija koje uključuju datulju, organiziraju mnoge svečane rituale i nastavljaju tradiciju i običaje povezane s elementom. |  |
| Bilješka Oman dijeli ovu praksu s Ujedinjeni Arapski Emirati. | 2020 | * Izvedbena umjetnost * Znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * Društvene prakse, rituali i svečani događaji * Znanje u vezi s tradicionalnim zanatstvom * Usmene tradicije i izrazi | Utrke deva, društvena praksa i svečana baština povezana s devama, popularna su društvena praksa u dotičnim zajednicama. Priprema trkaće deve uključuje nekoliko koraka. Dromedari, odabrani prema vrsti, podrijetlu i dobi, dobivaju posebnu prehranu. Na trkalištu treniraju u skupinama i osposobljeni su za natjecanje na utrkama. Utrke deva odvijaju se na zemljištu predviđenom za tu svrhu, pod nadzorom specijaliziranih odbora u zajednicama. Za svaku utrku obično se natječe između petnaest i dvadeset deva, a udaljenost koju treba prijeći određuje se prema dobi životinja. Tradicije, običaji i principi koje zajednice priznaju upravljaju rasama i praksama udruženih zajednica. Uz to, odbor za pripremu odgovoran je za provjeru podrijetla svake deve. Prijenos znanja i znanja vrši se zajedničkim naporima predstavnika zajednica, vladinih agencija, specijaliziranih centara, trkačkog saveza i klubova. Djeca i mladi postepeno stječu znanja i vještine povezane s praksom kroz promatranje, simulaciju i usmeno izražavanje. Utrke deva temeljni su aspekt njihova nomadskog načina života, kao i izvor inspiracije i kreativnosti u poeziji i pjesmi. Njegova važnost i kontinuitet u beduinskom društvu povezani su s prevladavajućom ulogom deva u pustinjskim područjima. |  |
Registar najboljih zaštitnih praksi
Oman nema praksu koja je navedena u Registru najboljih zaštitnih praksi.
Popis za sigurnosne kopije
Oman nema praksu na Popisu hitnih zaštitnih mjera.
