U pogledu jezika i kulture Južna Amerika je blizu južne Europe. Otprilike polovica stanovnika govori portugalski (Brazil) ili španjolski (u gotovo svim ostalim zemljama). Ipak, neki se dijalekti znatno razlikuju od jezika poznatih iz Europe. Uz to, postoje autohtoni američki jezici autohtonih naroda, kojima još uvijek govori dio ruralnog stanovništva, posebno u andskim regijama i u središnjem dijelu Južne Amerike.
Najveća država Južne Amerike ujedno je i najveća država na portugalskom govornom području. U brazilski su se pretočili brojni regionalizmi, koji lokalnom narječju daju poseban karakter. Dakle, rasprava se čini šira nego u Portugalu. S engleskim se jezikom lako sporazumjeti u turističkim središtima, ali u unutrašnjosti je nivo engleskog često loš, iako se predaje u školama. Na jugu se također razumije španjolski, a donekle i Guaraní (u udaljenim pograničnim područjima s Paragvajem).
Španjolski jezik andskih zemalja relativno je lako razumljiv jer je prilično blizak tradicionalnom španjolskom. Ali maternji jezici i dalje su rašireni u ruralnim područjima u tim zemljama. U gorju su to uglavnom Quechua i Aymara, u amazonskoj regiji dijamanti Guaraní i iverne skupine. Engleski se možete snaći i u velikim gradovima i turističkim središtima.
Na sjeverozapadu Južne Amerike govori se relativno čisti španjolski s nekoliko posebnih izraza. Ovdje su materinji jezici ograničeni na udaljena područja i koriste se gotovo isključivo u usmenoj komunikaciji. Engleski jezik razumije obrazovano stanovništvo u gradovima.
Španjolski se najdalje udaljio od kastiljanskog u Argentini i Urugvaju. Tamo se gramatika također koristi drugačije: Der voseo, zamjena tú kroz stari španjolski vos, ovdje je ušao u standardni jezik. U Čileu i Paragvaju španjolski je tradicionalniji, ali još uvijek ima neke posebne izraze. Posebnosti su donjonjemački jezik Menonita na sjeverozapadu Paragvaja i Mapdungun na jugu Čilea i Argentine, stara indijska lingua franca kojom još uvijek govori i govori oko milijun ljudi. Na Falklandskim otocima govori se britanski engleski.
Jezično i kulturološki, Gvajane zauzimaju poseban položaj u Južnoj Americi. Dvije male države i francuski prekomorski odjel uvijek su bili više povezani s Karibima nego s ostatkom kontinenta. Službeni jezici su engleski u Gvajani, nizozemski u Surinamu i francuski u francuskoj Gvajani, ali postoje i kreolski jezici, posebno onaj Sranan Tongo u Surinamu, vrlo često. Zbog velikog broja azijskih imigranata, hindski u Gvajani i indonezijski u Surinamu također su rašireni.
The voseo posebnost je južnoameričkog španjolskog, koji je posebno raširen u Argentini, Urugvaju, Paragvaju, Čileu i južnoj Boliviji, ali se pojavljuje i u ostalim zemljama španjolskog govornog područja. To je zamjena tú po vos, alternativa Vas-Oblik (2. lice jednine) u glagolima. U standardnom španjolskom riječ je vos izumrli, izvorno je imao značenje slično starom njemačkom obliku uljudnosti tvoj. Upravo suprotno od ovoga vos uglavnom se koristi kao neformalna, prijateljska forma, formalni pozdrav je kao u standardnom španjolskom usted.
Kako formirate vos-Glagolski oblici? Srećom, konjugacija je vrlo pravilna i izvedena je izravno od glagolskog stabla (osnovni oblik bez završetka). Postoje samo dvije iznimke: ser (vos SOS) i haber (vos ima). U sadašnjem vremenu:
- Na glagole sa -ar-Završetak: -kao (npr. nastar -> vos nastavakkao)
- Na glagole sa -on-Završetak: -to (npr. podon -> vos podto)
- Na glagole sa -ir-Završetak: -je (npr. salir -> vos salje)
Venezuela je poseban slučaj, ovdje je oblik vos poput španjolskog vosotros-Oblik konjugiran. S druge strane, u Čileu postoji još jedna varijanta u kojoj svi glagoli sa -je, bez obzira na završetak, može se konjugirati. Eto, hoće vos također šarene s tim tú mješovito, ponekad se tú koristi zajedno s glagolskim oblikom vos.
U formalnom pisanom jeziku, voseo koristi se samo u Argentini i Urugvaju. U ostalim zemljama obrazac bi se trebao koristiti samo u neformalnoj usmenoj komunikaciji, čak i ako se čini da postaje sve popularniji u medijima.