Ovaj članak navodi prakse navedene u Nematerijalna kulturna baština UNESCO-a u Hrvatska.
Shvati
Zemlja ima petnaest praksi uključenih u "reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine Iz UNESCO-a.
Praksa je uključena u "registar najboljih praksi za zaštitu kulture "I praksa na"popis za sigurnosne kopije ».
Popisi
Reprezentativni popis
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| 1 Pjevanje i glazba za dva glasa u istarskoj ljestvici | 2009 | Izvedbena umjetnost | Na istarskom poluotoku u zapadnoj Hrvatskoj, hrvatske, istarsko-rumunjske i talijanske zajednice nastavljaju oživljavati razne oblike pjevanja i dvodijelne glazbe u istarskoj ljestvici. Snaga i blago nazalni tonus su njegove karakteristike. Oba glasa imaju varijacije i improvizacije, ali uvijek postižu vrhunac jednoglasno ili u oktavi odvojeno za konačnu melodiju. Tipični glazbeni instrumenti koji se koriste su chalumeaux, sopele, koji se koriste u duetima, gajdama, frulama i lutnji, tambura. Stvoreno je nekoliko lokalnih varijanti, prema određenim metodama. Na primjer, u kanatu, koji u većini tumači hrvatsko stanovništvo, drugi je glas često zamijenjen ili udvostručen malom sopelom; u drugoj široko korištenoj varijaciji, koja se naziva tarankanje, riječi se ponekad zamjenjuju karakterističnim slogovima (ta-na-na, ta-ra-ran, itd.) namijenjenim oponašanju zvuka flaute. Ta je tradicija i danas vrlo prisutna u svakodnevnom životu i na festivalima, uključujući vjenčanja, okupljanja u zajednici i obitelji te vjerske ceremonije. Njegovi skrbnici, koji predstavljaju stotinu pjevača i izvrsnih glazbenika i desetak obrtnika, svoje su teoretsko i praktično znanje dobili od svojih starijih. U današnje vrijeme često su povezani s amaterskim folklornim skupinama iz cijele regije. | |
| 2 Blagdan svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika | 2009 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji Izvedbena umjetnost znanje i prakse koje se tiču prirode i svemira * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * usmene predaje i izrazi | Večer uoči blagdana svetog Vlaha u Dubrovniku, kada zvona crkava zazvone punom snagom u ograđenom gradu i puštanje bijelih golubova, amblema mira, napada nebo, vjernici se okupljaju radi zacjeljivanja grla ritual koji će ih čuvati od bolesti. Dana 3. veljače, službenog blagdana sveca i grada, nosači župnih zastava odjeveni u narodne nošnje ulaze u grad i pridružuju se središnjem trgu za vrhunac festivala, povorke u kojoj sudjeluju biskupi, veleposlanici, predstavnici civilne vlasti, gostujući uglednici i stanovnici Dubrovnika. Festival utjelovljuje ljudsku kreativnost u mnogim aspektima, od rituala do narodnih pjesama, izvedbenih umjetnosti i tradicionalnih zanata (posebno izrada, prema drevnim tehnikama, vatrenog oružja kojim se pucalo. Pucnjevi tijekom svečanosti). Ritual, koji datira oko 1190. godine, pojačao je identifikaciju stanovnika grada Dubrovnika sa svojim zaštitnikom svetim Vlahom. Vremenom su se Dubrovnik i svijet promijenili, pa tako i stranka. Slijedeći nadahnuće svojih ideja i prema svojim potrebama, svaka generacija prilagođava ritual unoseći neke svoje promjene. Na Dan svetog Vlaha Dubrovnik ujedinjuje ne samo svoje stanovnike, već i sve one koji poštuju tradiciju i svačije pravo na slobodu i mir. |  |
| 3 Tradicionalna proizvodnja drvenih igračaka za djecu u Hrvatskom zagorju | 2009 | know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Stanovnici sela koja vode hodočasničkom rutom do Djevicinog svetišta Gospe od Snijega, Marije Bistrice, u Hrvatskom zagorju, na sjeveru Hrvatske, razvili su tehniku za tradicionalnu izradu drvenih igračaka za djecu koja prolazi dolje s koljena na koljeno. Muškarci iz obitelji brinu se o lokalnoj sječi potrebnog drveta (mekane vrbe, lipe, bukve i javora), zatim sušenja, obrezivanja, rezanja i rezbarenja pomoću tradicionalnih alata; žene zatim nanose ekološki prihvatljivu boju za crtanje cvjetnih ili geometrijskih oblika, dajući mašti na volju. Zviždaljke, konji, kočije, namještaj za lutke, plesačice koje se okreću, konji s preprekama i mobiteli za ptice danas su vrlo slični onima koji su izgrađeni prije više od jednog stoljeća, iako nikada nisu dvije potpuno identične igračke jer su ručno izrađene. Ove igračke vrlo su popularne među lokalnim stanovništvom i turistima, a prodaju se tijekom župnih festivala, na tržnicama i u specijaliziranim trgovinama širom svijeta. Oni su evoluirali tijekom vremena. Igračkama tradicionalnog oblika, poput konja i zaprege, pridružile su se i nove, koje predstavljaju automobile, kamione, avione i vlakove, odraz okruženja u kojem djeca danas žive. Dječji glazbeni instrumenti, pažljivo podešeni od strane njihovih zanatlija, i dalje se koriste u glazbenom obrazovanju djece u ruralnim područjima. |  |
| 4 Proljetna povorka Ljelje / Kraljice (ili kraljica) Gorjana | 2009 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * Izvedbena umjetnost | Povorku matica, koja se održava svakog proljeća, čine mlade djevojke iz sela Gorjani, u regiji Slavonije, u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. Deset mladih djevojaka, noseći muške mačeve i kape, igraju kraljeve, dok pet drugih mladih djevojaka, okrunjenih glavama bijelih vijenaca, poput mladih mladenki, igraju kraljice kraljice. Na dan Duhova (kršćanski blagdan) povorka ide od kuće do kuće da pred obiteljima predstave svoje pjesme i plesove. Dok kraljevi izvode svoj ples sablje, kraljice komentiraju svaku figuru, prateći ih svojom pjesmom. Zatim dolazi veliki narodni ples u kojem se pozivaju obitelji da se pridruže. Djevojkama u povorci nude se osvježenja prije nego što krenu u drugu kuću. Sljedećeg dana povorka putuje do obližnjeg grada ili sela, a zatim se vraća da dovrši proslavu s jednom od mladih djevojaka. Cijela zajednica, uključujući osnovnu školu, crkvu i brojne obitelji u selu, doprinosi pripremama za ovu povorku i žene koje su u njoj sudjelovale ponose se s njom. Iako ne znamo točno značenje i podrijetlo ovog rituala, on za stanovnike Gorjana predstavlja simbol njihovog sela i nudi priliku da istaknu ljepotu i eleganciju svoje djece. |  |
| 5 Procesija Za Krizen (križni put) na otoku Hvaru | 2009 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * Izvedbena umjetnost * usmene predaje i izrazi | Nakon mise na Veliki četvrtak, koja prethodi kršćanskom blagdanu Uskrsu, svako od šest sela na dalmatinskom otoku Hvaru, u južnoj Hrvatskoj, nominira skupinu ljudi koje dodijeli da posjete ostalih pet sela u toku dvadeset i pet kilometara za osam sati, prije nego što su se vratili u svoje izvorno selo. Na čelu svake skupine ove povorke Za Križen („križni put“) koju organiziraju zajednice, nositelj križa, bos ili u čarapama, hoda ne odmarajući se. Bivši član jedne od vjerskih skupština, sada se bira s popisa kandidata koji se ponekad registrira i dvadeset godina unaprijed; njegov položaj, toliko priželjkivan i poštovan, odražava njegovu pobožnost i položaj njegove obitelji. Slijede ga dva prijatelja koji nose svijećnjake i drugi ljudi koji drže svijeće i lampione, pet pjevača zbora koji pjevaju Tužaljke Djevice Marije u različitim fazama rute i mnogi vjernici svih dobnih skupina, Hrvati i stranci, odjeveni u albi raznih vjerskih zajednica. Povorku dočekuje svećenik iz svakog od ostalih pet sela, a zatim se vraća u svoje selo; nosač križa dovršava posljednjih stotinu metara staze trčeći da primi blagoslov svećenika svog sela. Trajni i neotuđivi element vjerskog i kulturnog identiteta Hvara, ova povorka predstavlja jedinstvenu poveznicu između otočnih zajednica i katoličke zajednice u svijetu. |  |
| 6 | 2009 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * usmene predaje i izrazi | Tijekom karnevala u siječnju zvonari paradiraju selima koja okružuju Kastavštinu na sjeverozapadu Hrvatske. Odjeveni u ovčje kože i posebne velike šešire ukrašene malim granama zimzelenih stabala, pojasom zvona oko struka, šetaju u skupinama od dvije do više od trideset, šepureći se iza vodiča koji nosi malo zimzeleno drvce. Da bi animirali šetnju, jedni drugima daju ritmične bokove i skaču u hodu. Grupe mogu uključivati i kazališne likove, poput šaljivog "medvjeda" koji redovito izmiče kontroli svoja dva "čuvara". Kad stignu u selo, zvonari formiraju koncentrične krugove na seoskom trgu, zvoneći im dok im lokalno stanovništvo ne ponudi hranu i priliku da se odmore, prije nego što nastave putovanje. Na kraju karnevala vraćaju se u svoje selo, skupljajući smeće u svakoj kući da bi ga spalili, a svi prisutni nazočili su svečanosti. Godišnja karnevalska zvona, koja ima različite varijacije jedinstvene za svako selo, pomaže u jačanju veza unutar zajednice i sjajan je način za obnavljanje prijateljstva između gradova u regiji, dok nove pridošlice uključuje u tradicionalnu kulturu. |  |
| Čipkarstvo u Hrvatskoj | 2009 | know-how vezan uz tradicionalnu izradu | U Hrvatskoj još uvijek žive najmanje tri različite tradicije izrade čipke, uglavnom u gradovima Pagu na jadranskoj obali, Lepoglavi na sjeveru zemlje i Hvaru na istoimenom dalmatinskom otoku. Paška igla čipka izvorno je bila namijenjena crkvenoj odjeći, stolnjacima i ukrasima odjeće. Sastoji se od ukrašavanja pozadine u obliku paukove mreže geometrijskim uzorcima. Danas ga prenose starije žene u zajednici koje nude jednogodišnju praksu. Lepoglavska špulna čipka izrađuje se pletenjem niti namotane na vretena; često se koristi za izradu vrpci za tradicionalne nošnje ili se prodaje na seoskim festivalima. Međunarodni festival čipke svake godine slavi ovu umjetnost. Čipku od konca aloje u Hrvatskoj proizvode samo sestre benediktinke iz grada Hvara. Tanke bijele niti izrađene su od svježih listova aloje i utkane u mrežu ili drugi uzorak na kartonu. Ovako proizvedeni komadi simbol su Hvara. Seoske žene odavno proizvode svaku sortu čipke kao izvor dodatnog prihoda i ostavljaju trajni trag na kulturi u regiji. Ovaj zanat, koji proizvodi važnu komponentu tradicionalne odjeće, sam je po sebi svjedočanstvo žive kulturne tradicije. | |
| Umjetnost licitara u sjevernoj Hrvatskoj | 2010 | know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Tradicija izrade medenjaka započela je u srednjem vijeku u nekim europskim samostanima i proširila se Hrvatskom gdje je postala umjetnost. Trgovine mješovitom robom, koje su također proizvodile med i svijeće, radile su u sjevernoj Hrvatskoj. Proces izrade medenjaka zahtijeva vještinu i brzinu. Recept je isti za sve proizvođače koji stavljaju brašno, šećer, vodu i sodu bikarbonu, kao i potrebne začine. Medenjaci se oblikuju u kalupima, peku, suše i boje bojom za hranu. Svaki majstor medenjake ukrašava na svoj način, često na njih nanoseći slike, mala zrcala i crve ili poruke. Licitari u obliku srca najčešći su motiv i često se pripremaju za vjenčanja, ukrašeni imenima mladenca i datumom vjenčanja. Kruh svakog trgovca djeluje na određenom području ne ometajući rad drugog obrtnika. Umjetnost se stoljećima prenosila s koljena na koljeno, u početku muškarcima, a sada i muškarcima i ženama. Licitari su postali jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog identiteta. Danas su trgovine mješovitom robom najvažniji sudionici lokalnih svečanosti, događaja i okupljanja, pružajući lokalnom stanovništvu osjećaj identiteta i kontinuiteta. |  |
| 7 Sinjska alka, viteški turnir u Sinju | 2010 | * društvene prakse, rituali i svečani događaji * Izvedbena umjetnost * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * usmene predaje i izrazi | Sinjska alka viteški je turnir koji se od tada održava svake godine XVIIIe stoljeća u gradu Sinju u Cetinskoj krajini. U borbi sudjeluju vitezovi koji su galopom lansirali konja niz jednu od glavnih gradskih ulica, ciljajući kopljem u željezni prsten ovješen o uže. Naziv turnira potječe od alke ili prstena, riječi čije tursko podrijetlo odražava povijesni suživot i kulturnu razmjenu između dviju civilizacija. Pravila turnira, kodificirana u propisu iz 1833. godine, zagovaraju etičke vrijednosti i fair play; ističu važnost sudjelovanja u životu zajednice. Sudionici moraju biti iz obitelji iz Sinja i Cetinske krajine. Cijela zajednica sudjeluje u proizvodnji, konzervaciji, restauraciji i rekonstrukciji oružja, odjeće i pribora, kako bi podržala nastavljanje tradicije. Lokalne vjerske prakse, društvena okupljanja, obiteljski posjeti i fešte u privatnosti kuće i izvan nje usko su povezani s turnirom. Sinjska Alka jedini je preživjeli primjer drevnog srednjovjekovnog viteškog obračuna koji se redovito odvijao u hrvatskim obalnim gradovima do XIXe stoljeće XIX stoljeće. Postao je mjerilo u lokalnoj povijesti i sredstvo za prenošenje kolektivnog sjećanja s generacije na generaciju. |  |
| Praksa pjevanja i glazbe bećarca iz istočne Hrvatske | 2011 | * Izvedbena umjetnost * društvene prakse, rituali i svečani događaji * usmene predaje i izrazi | Glazba Bećarac popularan je žanr u istočnoj Hrvatskoj sa korijenima u kulturama Slavonije, Baranje i Syrmije. Komunikacija između onih koji to prakticiraju je presudna: solisti razmjenjuju svoje vokalne linije, nastojeći nadmašiti jedni druge izmišljajući, natječući se, kombinirajući višeznačne stihove i oblikujući melodiju, uz pratnju grupe pjevača i glazbenika. Ova glazba, koja prenosi vrijednosti zajednice, također omogućava pjevačima da izraze misli i osjećaje koji možda nisu na mjestu ako se govore izravno ili u drugim kontekstima. Svaki solist oblikuje svoju pjesmu prema kontekstu, izvedba traje onoliko koliko kreativnost i energija pjevača dopuštaju. Solisti bi trebali imati snažan glas i vrlo opsežan repertoar starih i novih dvostiha; moraju biti istodobno nadareni, brzi i spretni u odabiru i kombiniranju. Danas među nositeljima tradicije ima gotovo jednako mnogo muškaraca kao i žena. Glazba Bećarac vrlo je raširena u zajednicama istočne Hrvatske i nastavlja biti dio žive prakse: bilo u posve neformalnom kontekstu glazbene prakse, bilo kao dio svečanih događaja i proslava suvremenika. Postoje i mnoge podvrste bećarca koje dodaju osobitosti koje uvode solisti. Glazba Bećarac je stoga izvanredno živahan i dinamičan žanr koji se rekreira sa svakom izvedbom. |  |
| Nijemo Kolo, tihi okrugli ples iz Dalmatinske zagore | 2011 | * Izvedbena umjetnost * društvene prakse, rituali i svečani događaji | Nijemo kolo izvode zajednice u Dalmatinskoj zagori u južnoj Hrvatskoj. Pleše se u kolu, a plesači vode svoje partnerice u nizu nasilnih i spontanih koraka, a plesač javno testira sposobnosti svog partnera, naizgled bez postavljenog pravila. Koraci i brojke, često energični i impresivni, ovise o raspoloženju i želji sudionika. Posebnost ovog tihog plesa u krugu je ta što se izvodi bez ikakve glazbe, iako glazbeni međuprodukti, vokalni ili instrumentalni, ponekad prethode plesu ili ga slijede. Nijemo kolo tradicionalno se izvodi na karnevalima, sajmovima, praznicima i vjenčanjima; to je način da se mlade žene i mladići upoznaju i upoznaju. Razlike u izvedbi Nijemog Kola iz jednog sela u drugo također su način da lokalno stanovništvo obilježi svoj identitet. Ples se prenosi s koljena na koljeno, premda se taj prijenos sve više vrši kroz kulturne klubove u kojima su njegovi pokreti standardizirani. Međutim, neka sela u dalmatinskom zaleđu sačuvala su spontani karakter koraka i figura. U današnje vrijeme Nijemo kolo uglavnom plešu seoske plesne skupine koje nastupaju na lokalnim, regionalnim ili međunarodnim festivalima te na lokalnim priredbama, karnevalima ili na blagdan zaštitnika svoje župne crkve. |  |
| Klapa, pjesma za nekoliko glasova iz Dalmacije, južne Hrvatske | 2012 | * Izvedbena umjetnost * društvene prakse, rituali i svečani događaji * usmene predaje i izrazi | Klapska pjesma vokalna je tradicija višedijelne pjesme iz južnohrvatskih regija Dalmacije. Pjevanje s nekoliko glasova, homofono a capella pjevanje, usmena tradicija i jednostavan način muziciranja njegove su glavne karakteristike. Vođa svake skupine pjevača je prvi tenor, a slijedi nekoliko tenora, baritona i basova. Tijekom izvedbe pjevači se u polukrugu drže za ramena. Prvi tenor započinje pjesmu, a slijede ostali. Glavni cilj je postići najbolju moguću fuziju glasova. Tehnički, klapski pjevači izražavaju svoje raspoloženje otvorenim, grlenim, nazalnim, srednjim glasom, falsetom, obično u visokom rasponu. Još jedna osobina klape je sposobnost slobodnog pjevanja, bez zapisa. Teme klapskih pjesama općenito dočaravaju ljubav, životne situacije i životnu sredinu. Nositelji i praktičari zaljubljenici su u talente koji baštine tradiciju svojih prethodnika. Njihova dob varira, a mnogi mladi pjevači stoje uz svoje starije. U "tradicionalnoj klapi" znanje se prenosi usmeno. "Party klapa" formalnije je organizirana grupa usmjerena na izvođenje i predstavljanje pjesme. U „modernoj klapi“ mladi pjevači svoje iskustvo stječu pohađajući koncerte i slušajući snimke. Lokalne zajednice klapsko pjevanje vide kao glavni marker svog glazbenog identiteta, integrirajući poštivanje različitosti, kreativnosti i komunikacije. |  |
| Mediteranska prehrana | 2013 | * usmene predaje i izrazi * društvene prakse, rituali i svečani događaji * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Mediteranska prehrana uključuje skup vještina, znanja, rituala, simbola i tradicije koji se tiču usjeva, žetve, branja, ribolova, uzgoja, konzerviranja, prerade, kuhanja, a posebno načina dijeljenja stola i konzumiranja hrane. Zajedničko jelo temelj je kulturnog identiteta i kontinuiteta zajednica u mediteranskom bazenu. To je trenutak društvene razmjene i komunikacije, potvrđivanja i utvrđivanja identiteta obitelji, grupe ili zajednice. Mediteranska prehrana naglašava vrijednosti gostoljubivosti, dobrosusjedstva, međukulturnog dijaloga i kreativnosti te na način života vođen poštivanjem različitosti. Igra važnu ulogu u kulturnim prostorima, festivalima i proslavama okupljajući stanovništvo svih dobnih skupina, klasa i uvjeta. Uključuje izradu i izradu predmeta za transport, čuvanje i konzumiranje hrane, uključujući keramičko posuđe i čaše. Žene igraju ključnu ulogu u prenošenju znanja i znanja o mediteranskoj prehrani, u zaštiti tehnika, poštivanju sezonskih ritmova i svečanih interpunkcijskih kalendara, te u prenošenju vrijednosti element.na nove generacije. Isto tako, tržišta igraju ključnu ulogu kao prostori za kulturu i prijenos mediteranske prehrane u svakodnevnom učenju razmjene, uzajamnog poštovanja i dogovora. |  |
| Umijeće suhozidne gradnje: know-how i tehnike | 2018 | know-how vezan uz tradicionalnu izradu | Umijeće gradnje suhim kamenom je vještina povezana s gradnjom kamenih konstrukcija slaganjem kamenja jedno na drugo bez korištenja bilo kojeg drugog materijala, osim ponekad suhe zemlje. Suhozidne strukture nalaze se u većini ruralnih područja - uglavnom na brdovitom terenu - kako unutar tako i izvan naseljenih prostora. Međutim, oni ne izostaju iz urbanih područja. Stabilnost konstrukcija osigurava se pažljivim izborom i postavljanjem kamenja. Suhozidne strukture oblikovale su brojne i raznolike krajolike, omogućujući razvoj različitih vrsta staništa, poljoprivrede i stočarstva. Te strukture svjedoče o metodama i praksama koje stanovništvo koristi od prapovijesti do modernih vremena kako bi organizirali svoj životni i radni prostor optimiziranjem lokalnih prirodnih i ljudskih resursa. Oni igraju ključnu ulogu u sprečavanju odrona, poplava i lavina, suzbijanju erozije i dezertifikacije zemljišta, poboljšanju biološke raznolikosti i stvaranju prikladnih mikroklimatskih uvjeta za poljoprivredu. Nositelji i praktičari su ruralne zajednice u kojima je taj element duboko ukorijenjen, kao i profesionalci u građevinskom sektoru. Suhozidne konstrukcije uvijek su izrađene u savršenom skladu s okolišem, a tehnika predstavlja skladan odnos između ljudi i prirode. Praksa se uglavnom prenosi kroz praktičnu aplikaciju prilagođenu uvjetima specifičnim za svako mjesto. |  |
| 8 Međimurska popevka, tradicionalna međimurska narodna pjesma | 2018 | * Izvedbena umjetnost * usmene predaje i izrazi | Tradicionalno, međimursku popevku, popularnu pjesmu iz Međimurja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uglavnom su solo izvodile žene. Danas ga izvode muškarci i žene, sami ili u skupinama, u vokalu (jedan ili više glasova), instrumentalnom ili mješovitom obliku, kao glazbeni žanr sam po sebi ili integriran u plesove. Tekstovi su vrlo važni i omogućuju klasifikaciju popevka prema njihovoj temi: na primjer, ljubav, tuga i melankolija, humor i religija. Najaktivniji nositelji uglavnom su članovi kulturno-umjetničkih društava i udruga koja su vrlo stara u zemlji, ali pojedinačni pjevači također igraju bitnu ulogu jer su pojedinačne interpretacije s nijansama tipične za popevke. Element se prakticira u više društvenih konteksta, samostalno ili na obiteljskim okupljanjima, unutar zajednica ili na poslu, na vjerskim proslavama i priredbama u regiji i izvan njezinih granica. Tijekom svog života Međimurci u mnogim prilikama čuju popevke i potiču se da sudjeluju u predstavama. Trenutno se pedesetak pjevača smatra majstorima u ovoj umjetnosti, čuveni po svojoj sposobnosti da prenesu klasične aspekte žanra i obogate ga svojim osobnim izrazima. Prenoseći praksu na mlađe generacije, žene često služe kao mentorice. | |
Registar najboljih zaštitnih praksi
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| 9 Ekomuzej Batana, projekt zajednice za zaštitu životne kulture Rovinja / Rovigna | 2016 | * know-how vezan uz tradicionalnu izradu * Izvedbena umjetnost * znanje i prakse u vezi s prirodom i svemirom * društvene prakse, rituali i svečani događaji * usmene predaje i izrazi | Batana je vrsta tradicionalnog ribarskog broda iz grada Rovinja u Hrvatskoj. Važna za djelatnost i naslijeđe grada, batana, čije su se metode prenošenja prenosile kroz obitelji, postupno je nestajala dolaskom industrijskih modela sve do 2004. godine, kada su lokalni entuzijasti stvorili udrugu za zaštitu ovog broda i s njim povezanih praksi ( lokalno narječje i tradicionalne pjesme). La Maison de la Batana, neprofitna udruga, podržana od općine, Muzeja baštine grada Rovinja, Povijesnog istraživačkog centra Rovinj, Talijanske zajednice Rovinj kao i stručnjaka za ekomuzeologiju, stvorila je Ecomusée de la Batana kako bi ovaj brod bio poznat javnosti i ponuđen trening o praksama povezanim s njim. U njemu se nalazi stalni postav koji prikazuje proizvodnju batane i ribolovne opreme, kao i razne ribolovne aktivnosti koje se obavljaju; organizira radionice o gradnji brodova, posebno za brodograditelje; objavljuje specijalizirane dokumente; organizira regate i potiče mlade na sudjelovanje; ima brodogradilište za izgradnju i popravak čamaca, na kojem se danas također vode razgledi; a surađuje na nacionalnoj i međunarodnoj razini sudjelujući na festivalima, regatama i okruglim stolovima kako bi se istakla uloga batane u tradicionalnim zajednicama mornara i pridonijelo zaštiti pomorskog nasljeđa. |  |
Popis za sigurnosne kopije
| Prikladno | Godina | Domena | Opis | Crtanje |
|---|---|---|---|---|
| Ojkanje pjevanje | 2010 | * Izvedbena umjetnost * društvene prakse, rituali i svečani događaji * usmene predaje i izrazi | Dvodijelnu pjesmu Ojkanje, raširenu u hrvatskim krajevima Dalmatinske zagore, izvode dva ili više izvođača (muški ili ženski) koji koriste posebnu tremolo tehniku koja dolazi iz grla. Pjevanje traje sve dok glavni pjevač može zadržati dah. Melodije se temelje na ograničenim, uglavnom kromatskim rasponima tonova, a tekstovi izazivaju teme od ljubavnih do društvenih i političkih pitanja dana. Pjevanje ojkanje svoj opstanak duguje organiziranim skupinama lokalnih nositelja tradicije koje nastavljaju prenositi vještine i znanja predstavljajući svoja sela na festivalima u Hrvatskoj i širom svijeta. Bien que le chant Ojkanje se transmette traditionnellement par oral, les moyens audiovisuels et l’apprentissage organisé au sein de groupes folkloriques locaux jouent maintenant un rôle croissant dans sa transmission. Cependant, la survie des techniques de vibrato individuel et des nombreuses formes de chant à deux voix dépend largement de la qualité et du talent des interprètes et de leur capacité à appliquer et à transmettre leur savoir aux nouvelles générations. Les conflits récents et l’exode rural vers les villes qui ont réduit la population de la région, ainsi que l’évolution des modes de vie, ont entraîné une brusque diminution du nombre d’interprètes, ce qui a entraîné la disparition de beaucoup de genres et styles archaïques de chant solo |  |
