| Šumadija | |
 | |
Mjesto  | |
| država | Srbija |
|---|---|
| Institucionalna web stranica | |
Šumadija (Šumadija) je zemljopisna regija u središnjem dijelu Srbija.
Znati
Područje je bilo jako pošumljeno, pa otuda i naziv (od šuma 'šuma'). Grad Kragujevac središte je regije i administrativno središte Šumadijskog okruga u šumadijskoj statističkoj regiji i zapadnoj Srbiji.
Regija je vrlo plodna i poznata je po velikoj proizvodnji voća (jabuke, grožđe, šljive itd.).
Zemljopisne bilješke
Šumadija se nalazi između rijeka Save i Dunava na sjeveru, rijeke Velike Morave na istoku, rijeke Zapadne Morave na jugu i Kolubare, Ljiga i Dičine na zapadu. Prema nekim tumačenjima (na primjer fiziolog J. Cvijić i etnolog J. Erdeljanović), sjeverna granica Šumadije nalazila se između Avale i planine Kosmaj. Prema ovom gledištu, glavni grad Srbije, Beograd ne pripada ovoj regiji.
Središnja Šumadija poznata je po bogatoj hortikulturi, sa svojim glavnim proizvodima poput šljiva, jabuka, krušaka, marelica, bresaka, orašastih plodova, trešanja, jagoda i malina.
Geološko područje Šumadije uključuje pojačane formacije urana, poput granitnog masiva Brajkovac i vulkanita Medvednjak, Rudnik i Borač, s visokim prosjekom urana i torija.
Kada krenuti
Klima je kontinentalna, s hladnim i snježnim zimama te vrućim i vlažnim ljetima. Preporučljivo je putovati u ta područja u kasno proljeće ili jesen, pažljivo pazeći na odgovarajuće brzine protoka glavnih vodotoka.
Pozadina
Prapovijest
U Šumadiji su raširena arheološka nalazišta neolitičke kulture Starčevo i Vinča (5500-4500. Pr. Kr.). Naselja kasne faze Starčeva prisutna su na cijelom teritoriju elektrane Šumadija. Risovača špilja jedno je od najvažnijih paleolitičkih arheoloških nalazišta u Europi. Značajna neolitska nalazišta uključuju Grivac i Kusovac na zapadu, Divostin u sredini te Dobrovodica i Rajac na istoku.
Srednji vijek
Slaveni su kolonizirali Balkan u 6. i 7. stoljeću. Šumadija se nalazila neposredno sjeveroistočno od Raške, središta Kneževine Srbije. Nije jasno kamo je točno išla granica s Bugarskim kanatom u 10. stoljeću. Princ Zaharija poznat je po tome što je dvadesetih godina dvadesetog stoljeća ujedinio nekoliko slavenskih plemena duž zajedničke granice kako bi se pobunio protiv Bugarske. Časlav (927. - 960.) i Konstantin Bodin (1081. - 1101.) možda su držali dijelove Šumadije. Južna polovica Šumadije došla je pod vlast velikog kneza Stefana Nemanje i dinastije Nemanjića (1166. - 1371.).
Tri središnja dijela Šumadije - Gruža, Jasenica i Lepenica najvjerojatnije su postojali kao administrativne podjele ili župe (županije) tijekom bizantskog doba. Od njih se Gruža spominje početkom 11. stoljeća kao rubna pokrajina. Provincija Lepenica, sa statusom župe, službeno je ušla u vladavinu velikog kneza Stefana Nemanje 1183. godine, a kasnije ju je Nemanja dodijelio kao posjed (metohion) svojoj investituri, samostanu Hilandar, što je potvrdio u Chrysobull-u. iz 1198. Pokrajina Dendra, koju je držao srpski vladar Desa (fl. 1150-66), neki su učenjaci tumačili kao Šumadiju i kao Toplicu, ali je zaključeno da se nalazila u okolici Niša; Leskovac (povijesno Glubočica i Dubočica).
Srednjovjekovna srpska država svoj je kraj doživjela padom despotskog Srbina u Šumadiji u 15. stoljeću.
Moderna povijest
Sve do pada Srpske despotovine, regija je bila napredna, bogata i dobro naseljena. To se ističe među putnicima koji su u to vrijeme prolazili Šumadijom. Mnogi preživjeli topografski nazivi do danas potvrđuju drevna naselja, crkve i samostane (selište, crkvine, manastirine, kućerine, podrumine, varoševo itd.), Kao i stara groblja i druge tragove. Nakon pada Despotovine, prilike su se promijenile. Osmanlijska invazija i događaji koji su se događali u Šumadiji do početka 19. stoljeća bili su glavni uzrok kretanja stanovništva. Uklonivši se pred Osmanlijama, napuštali su domove, skrivali se u planinama i gudurama ili odlazili u različitim smjerovima. Naselja su nestala, crkve i samostani su uništeni, a broj stanovništva se stalno smanjivao. Putnik Gerlach opisao je put od Batočine do Palanke: "Nisam našao tragove naselja ili kulture, gdje god postoji pustoš, nije obrađen niti jedan komad zemlje, nema niti jedno selo".
U Šumadiji je započeo prvi srpski ustanak.
Uz iseljavanje stanovništva, bilo je i doseljavanja, manje ili više, ovisno o okolnostima koje su vladale u Šumadiji. Međutim, nakon austrijsko-turskog rata, nakon stvaranja granice s Kočom, kada je Šumadija imala podnošljiviju situaciju, vidio je sve veći priljev doseljenika svojom visinom nakon izbijanja Prvog srpskog ustanka (1804.). U prvim desetljećima 19. stoljeća Šumadija je primila veći dio svog stanovništva. Oslobođena, plodna i do tada slabo naseljena regija privukla je doseljenike.
Tijekom 18. stoljeća šume i brda Šumadije bila su utočište hajdučkih grupa (brigada, pobunjenika, gerilaca) koji su se borili protiv osmanske okupacije. Dijelove smederevskog sandžaka, cijelu Šumadiju, austrijska je vojska oslobodila 1718. godine, što je rezultiralo uspostavljanjem Kraljevine Srbije (1718.-1739.). Nakon austrijsko-rusko-turskog rata (1735-39), sandžak je ponovno uspostavljen. 1788. srpsko slobodno tijelo u organizaciji habsburgovaca oslobodilo je Šumadiju, koja se nakon naknadnog austrijskog vojnog sudjelovanja pridružila ostatku sandžaka pod habsburškom okupacijom (1788.-92.). U prvom srpskom ustanku, koji je izbio 1804. godine, regiju su oslobodili samoupravni srpski pobunjenici predvođeni Karađorđem, nacionalnim herojem Srbije, rodom iz Šumadijana. Drugi srpski ustanak 1815. predvodio je Miloš Obrenović koji je uspješno odbio osmanske snage i 1830. stekao punu autonomiju Srbije, što je dovelo do neovisnosti središnje Srbije nakon nekoliko stoljeća pod osmanskom vlašću.
Suvremeno razdoblje
Između 1922. i 1929. godine jedna od upravnih jedinica u Kraljevini Jugoslaviji bila je Šumadijska oblast. Otprilike je obuhvaćao teritorij sadašnjeg okruga Šumadija sa administrativnim sjedištem u Kragujevcu, koji je ujedno i sjedište modernog okruga.
Govorni jezici
Najkorišteniji jezik je Srpski, s brojnim manjinama bosanski na području uz granicu.
Kultura i tradicija
Najčešća narodna nošnja u Srbiji je ona Šumadije. Uključuje nacionalnu kapu Šajkaču i tradicionalnu kožnu obuću opanci. Stariji seljaci još uvijek nose svoje tradicionalne nošnje.
Plodni šumadijski kraj posebno je poznat po šljivama i slivovitzu (šljivovica), šljivovici, nacionalnom piću Srbije. Šljiva i proizvodi od nje od velike su važnosti za Srbe i dio brojnih običaja. Srbija je najveći izvoznik Slivovitza na svijetu i drugi najveći svjetski proizvođač šljiva.
Teritoriji i turistička odredišta
Urbana središta
- Kragujevcu - Četvrti grad po veličini u Srbiji, smješten na obali rijeke Lepenice. Kragujevac je bio prva prijestolnica moderne Srbije (1818.-1841.); prvi ustav na Balkanu proglašen je u gradu 1835. godine. Prva škola gramatike i grafike osnovana je 1833. godine, zatim Nacionalno profesionalno kazalište (1835.), Vojna akademija (1837.) i prvo punopravno sveučilište nova neovisna Srbija (1838). U Kragujevcu postoje mnoge kulturne institucije koje su stekle regionalnu vrijednost, a neke imaju i nacionalni značaj na polju umjetnosti i kulture. Najvažnije od ovih institucija su: Knjaževsko-srpski teatar (osnovan 1835.), Narodna knjižnica "Vuk Karadžić" (1866.), Kulturno-umjetnička grupa "Abrasević" (1904.).
Spomen-park "Kragujevački oktobar", smješten u Šumaricama, prisjeća se tragičnih događaja 21. listopada 1941. Narodni muzej ima razne postavke, uključujući one koji se odnose na arheologiju, etničku raznolikost, povijest Kragujevca i Šumadije i mnoge slike. Odjel za arheologiju ima bogatu zbirku od 10 000 izloženih predmeta i preko 100 000 studijskih predmeta. Slikarski odjel posjeduje preko 1.000 djela važne srpske umjetnosti izvanredne vrijednosti. "Muzej stare ljevaonice" nalazi se u staroj ljevaonici oružja, najstarijem sačuvanom dijelu vojne fabrike sa vojno-zanatskom školom, prvom te vrste u kneževini Srbiji. Muzej je osnovan 1953. godine i predstavlja povijest industrijskog razvoja u Kragujevcu i Srbiji. Ima zbirku od 5.800 komada: oružje i oprema, strojevi i alati, arhivska građa, fotografije, slike, trofeji i medalje. Povijesni arhiv Šumadija prikuplja i arhivira arhive i izdanja sedam općina Šumadije i na raspolaganju ima 700 metara (2.297 stopa) arhivskih brojeva sa 780 registara i stotine tisuća izvornih povijesnih dokumenata.
- Kraljevo - Stoji na obalama rijeke Ibar, 7 km zapadno od ušća u Veliku Moravu. Od 1990. godine na rijeci Ibar održava se godišnja regata pod nazivom "Veseli spust". Ruta je dugačka 25 km, počevši od tvrđave Maglič i završavajući u Kraljevu. Održan početkom srpnja, 2017. prisustvovalo je preko 300 čamaca i 5.000 ljudi. Inauguracijska utrka 1990. imala je 150 sudionika, ali broj je narastao na 10 000 u 2004. i 2006. I 20 000 u 2008.
- Trstenik - Smješteno uz obalu Zapadne Morave. Glavne atrakcije: Ljubostinja - je srpski pravoslavni samostan u blizini Trstenika u Srbiji. Smješteno u maloj planinskoj dolini rijeke Ljubostinje. Posvećen je Svetoj Djevici. Samostan je sagrađen između 1388. i 1405. U njemu su sahranjeni princeza Milica, supruga Lazara Hrebeljanovića i časna sestra Jefimija, koja je nakon Kosovske bitke postala redovnica zajedno s ostalim udovicama srpskih plemića koje su u bitkama izgubile život na rijeka Maritsa i Kosovo Polje. Danas je Ljubostinja ženski samostan koji čuva i održava pedesetak redovnica. Za vrijeme pobune Kočine ljude je na pobunu pozvao samostan Ljubostinje. Nakon sloma pobune, Turci su spalili samostan da bi se osvetili Srbima, a većina fresaka je uništena. Također, kada je samostan zapaljen, otkriveno je tajno blago koje je bilo skriveno u samostanskom zidu iza ikona gdje je princeza Milica sakrila svoje blago. Među ukradenim blagom bila je i kruna princa Lazara koja se sada nalazi u Istanbulu. Ljubostinja je proglašena spomenikom kulture od izuzetne važnosti 1979. godine i zaštićena je od Republike Srbije
- Čačak - Smješteno u četvrti Moravica. U blizini Čačka ima više od 20 crkava i samostana, najveći broj pronađen na tako malom području u Srbiji. Predstavljaju kulturno-povijesne spomenike od velike važnosti. Najvažnije su Crkva Uzašašća Isusova, crkva na planini Ljubić posvećena svetom caru Lazaru, kao i samostan Vujan smješten na obližnjoj istoimenoj planini. Posebna vrijednost pripisuje se samostanima klisure Ovčar-Kablar, koji kao kulturno-povijesna cjelina datiraju iz srednjeg vijeka i predstavljaju posebnost kulturno-umjetničke baštine kraja stvorenog tijekom stoljeća. Termalni i mineralni izvori s ljekovitim svojstvima daju osnovu za razvoj rekreacijskog turizma. Na teritoriji grada Čačka postoje tri banje: Gornja Trepča, Ovčar Banja i Slatinska Banja. Tu su i izletišta: Gradina i park "Bitka i pobjeda" (zvan i park "Spomen") na planini Jelica, spomen-kompleks na brdu Ljubić, polja Grujine, splavovi na rijeci Zapadnoj Moravi u Beljini , Parmenac, Međuvršje i Ovčar Banja, te izletišta na sićušnim rijekama zvanim Dičina, Kamenica, Čemernica i Banja.
Ostala odredišta
- Klisura Ovčar-Kablar - Grad Čačak u svom okruženju ima jedinstvenu morfološku zonu, klisuru Ovčar-Kablar, u kojoj je od 14. stoljeća izgrađeno 300 samostana, ali danas ih je ostalo samo 12. Ovo područje se naziva i "srpska Sveta Gora". Čačak je današnje ime dobio 1408. godine; prije se zvao Gradac. Jedan od vođa Gradaca bio je Stracimir Zavidović, brat Stefana Nemanje, važnog srpskog vladara. Izgradio je crkvu "Gospe" (Crkva Isusova uzašašća), koja i danas stoji u središtu Čačka. Crkva je bila obnovljena od 2010. do 2011. godine, nakon potresa koji je oštetio fasadu.
Kako doći
Kako se zaobići
Što vidiš
Što učiniti
Na stolu
Sigurnost
Ostali projekti
Wikipedija sadrži unos koji se odnosi na Šumadija
Zajedničko sadrži slike ili druge datoteke na Šumadija
