 | UPOZORENJE: Zbog izbijanja zarazne bolesti COVID-19 (vidjeti koronavirus pandemija), uzrokovane virusom SARS-CoV-2, poznat i kao koronavirus, postoje ograničenja putovanja širom svijeta. Stoga je od velike važnosti slijediti savjete službenih tijela Belgija i Nizozemska da bi se često konzultirali. Ta ograničenja putovanja mogu uključivati ograničenja putovanja, zatvaranje hotela i restorana, mjere karantene, dopuštanje da bez razloga i više budu na ulici i mogu se provesti s trenutnim učinkom. Naravno, u svom i u interesu drugih, morate odmah i strogo slijediti vladine upute. |
Istra (Istra, izgovor: / 'istra / na hrvatskom i slovenskom jeziku; Istra, izgovor: /' istrija / na talijanskom, istarskom, izgovor: / 'istrijen / na njemačkom) je najveći poluotok u Jadranskom moru. Poluotok se nalazi na sjeveru Jadranskog mora između Tršćanskog i Kvarnerskog zaljeva.
Većina ovih Hrvatski Regija se nalazi u Istarskoj provinciji (hrvatski: Istarska županija, talijanski: Regione istriana). Mali dio Istre pripada Primorsko-goranskoj županiji (hrvatski: Primorsko-goranska županija).
Kratki obalni pojas Slovenija zvana i Istra. Ovdje su primorski gradovi i luke Izola (Isola), Piran (Pirano), Portoro (Portoroza), ankaran (Ancarano) i Bakar (Capodistria), čiji je Koper jedina trgovačka luka.
Također i kutak Italija pripada području Istre, uključujući i grad Muggia (Slovenski: Milje).
Istra tradicionalno privlači brojne turiste, zanimanje nije nedavno. Poznati ljudi poput Dantea, Julesa Vernea, Jamesa Joycea i Roberta Kocha također su nadahnuti ovim područjem.
Regije
Gradovi
Ostala odredišta
Informacije
Povijest
Istra svoje ime nasljeđuje od ilirskog plemena Histri, a Strabon ih je nazivao stanovnicima ovog kraja. Rimljani su ih poznavali kao divlje ilirsko pleme gusara, kojima je stjenovita obala pružala prirodnu zaštitu. Nakon dva upada Rima, Histri su tek popustili, 117. pr.
Još uvijek se nagađa o povezanosti Histra i Istre s latinskim imenom Hister i rijeke Dunav. Podijelio bi se (prema drevnim narodnim pričama) na dva dijela, s tim da bi jedan krak završio u Tršćanskom zaljevu (a drugi u Crnom moru). Međutim, ovo je legenda.
Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Goti i Langobardi opljačkali su regiju. A 789. regiju je anektirao kralj Franaka Pepin Kratki. U tom je razdoblju stvorena markgrofovija Istra. [Uredi] 20. stoljeće
Regija poznaje mnogo različitih vladara, pa je Istra postala etnički mješovita regija. Tijekom austrijske vladavine u 19. stoljeću stanovništvu su pripadali Talijani, Hrvati, Slovenci i neki Vlasi / Istro-Rumunji. 1910. regija se gotovo u potpunosti miješala etnički i jezično. Tijekom posljednjeg razdoblja dinastije Habsburg Istra je bila popularno turističko središte u unutrašnjosti.
Nakon Prvog svjetskog rata Istru su okupirali Talijani. Okupacija je tek naknadno legalizirana Rapalskim ugovorom. Usponom fašizma u Istri je započela talijanizacija hrvatskog i slovenskog stanovništva. U tom su razdoblju hrvatski i slovenski zemljoposjednici sustavno izvlašteni, zabranjivan njihov vlastiti jezik (sve do klesanja netalijanskih obiteljskih imena na nadgrobnim spomenicima), a netalijanski intelektualci poput učitelja i svećenika deportirani ili ubijani. U tu svrhu uspostavljeni su koncentracijski logor Gonars i internacijski logori poput Medeje. Više od 100.000 ljudi raseljeno je samo s okupiranih slovenskih teritorija između 1918. i 1941., uglavnom u Jugoslaviju. Hrvati govore o kolonizaciji Istre - za vrijeme režima Benita Mussolinija - od strane više od 50 000 Talijana (iz Kalabrije i Sicilije). Ta se politika zvala "etnički bonus". Nacistička okupacija tijekom Drugog svjetskog rata dodatno je pogoršala vezu između populacije koja je nekoć tolerantno koegzistirala.
Nakon Drugog svjetskog rata veći dio Istre dodijeljen je Jugoslaviji. Nakon 1945., mnogi su ljudi još uvijek bili žrtve osvete i čišćenja novog režima. Te su žrtve uglavnom bili Talijani koji su optuženi za suradnju tijekom talijanske okupacije, ali i Hrvati i Slovenci. Poslijeratna propaganda, posebno talijanskih neofašista, neprestano je govorila o 15.000-20.000 ubijenih žrtava. [1] Zajedničko talijansko-slovensko istražno povjerenstvo sada je procijenilo broj žrtava na nekoliko stotina. Traženje suradnika ponekad se provodilo u suradnji s PCI-jem. Između 1945. i 1956. došlo je do egzodusa (uglavnom) talijanskih državljana. Oko 30 000 Talijana preselilo se iz Slovenije u Italiju, iz Hrvatske Istre i Dalmacije 170 000-200 000. Taj je egzodus doveo do depopulacije Istre, koja se i danas nastavlja u unutrašnjosti regije. Veći gradovi brzo su privukli nove stanovnike, uključujući Srbe i Crnogorce.
Pula (Talijanski: Pola, grad na jugu istarskog poluotoka) gotovo je opustošio između prosinca 1946. i rujna 1947. kada je od 32.000 stanovnika otišlo 28.000. Većina ih je napustila Pulu 10. veljače 1947., nakon Pariškog mira, koji je predviđao da će Pula doći pod jugoslavensku vlast. Mediji širom svijeta popratili su navodno mučeništvo Talijana koji su napustili Pulu. Ne samo da su sa sobom ponijeli sve stvari, u Puli nisu vidjeli ni mjesta za svoje mrtve.
Neki poznati Istrijani su trkaći vozač Mario Andretti, pjevač Sergio Endrigo i boksač Nino Benvenuti. Iako su većina Istrana danas Hrvati, postoji snažan regionalni identitet. U pedeset drugom izdanju Velikog šumskog atlasa Istra je naznačena kao područje "(jakih) secesionističkih pokreta." [2]
Hrvatska riječ za Istrane je Istrani ili Istrijani (potonji naziv je čakavski, hrvatski dijalekt). Danas još uvijek postoji talijanska manjina, i premda je to mala skupina, Istra je ipak dvojezična. [3]
Od višestranačkog sustava 1990. godine, regionalna stranka Istarskog demokratskog sabora (hrvatski: Istarski Demokratski Sabor; talijanska Dieta Democratica Istriana) ima apsolutnu većinu glasova i ima 4 mjesta u Hrvatskom saboru. Stranka teži većoj autonomiji Istre i kao rezultat toga ima mnogo problema sa središnjom vlašću u Zagrebu.
Stanovništvo
Kao i druga područja u Srednjoj Europi, etnički gledano, ni Istra se ne može sažeti u nekoliko riječi. Za rezimiranje etničke pripadnosti ove skupine koriste se nacionalnosti kao što su „talijanska, hrvatska“ i „slovenska“. No, ove su nacionalnosti samo utjecale na Istru koja se često razvijala jedinstveno u svim područjima, jedinstveno u odnosu na spomenute nacionalnosti.
Na primjer, gledano iz Istre, talijanski se može smatrati nazivom za potomstvo doseljenika koji su se doselili u Istru kao doseljenici za vrijeme Mussolinijeva režima. Ali može imati i drugo značenje. Može se odnositi i na domaće stanovništvo koje govori venecijanski jezik i koje je u Istru došlo u doba Venecijanske Republike. Ili naziv za slavonsko-istarsko stanovništvo na koje je snažno utjecala talijanska kultura kad su se sa sela preselili u mnogoljudnija područja, ili bogata skupina koja je napustila svoja gospodarstva i postala dio srednje klase.
Slovenija Istrane s kajkavskim dijalektom vidi kao Slovence. Slično tome, Hrvatska Istrane s čakavskim dijalektom vidi kao hrvatske. Mnogi Istrijani sebe vide kao Istrane, a malo osjećaju središnju vlast. Podrška strankama poput Istarskog demokratskog sabora to dobro pokazuje. Drugi sebe opet vide kao samo dio zemlje kojoj pripadaju.
Jezik
Istra ima svoja dva romanska jezika: istarski, italo-zapadni jezik, i istrumunjski, istočni jezik. Jezici imaju 1000, odnosno 555 do 1500 govornika.
1910. regija je također bila jezično gotovo u cijelosti izmiješana. U to je vrijeme austrijski popis stanovništva pokazao da je od 404 309 stanovnika Istre 168 116 (41,6%) govorilo srpskohrvatski, 147 416 (36,5%) talijanski, 55 365 (13,7%) slovenski, 13 279 (3,3. %) Njemački, 882 (0,2%) (istro-) rumunjski, 2 116 (0,5%) govorili su drugi jezik, a drugih 17 135 (4,2%) nije bilo uključeno u popis, jer nisu civili. Treba napomenuti da je popis stanovništva 1910. bio posebno kontroverzan zbog namjernog proceduralnog nemara na poticaj talijanskih iredentista. U velikim dijelovima brojanje se čak ponovilo (1911).
Geografija
Istra ima obalu od 445 kilometara zajedno s otocima 539,9 kilometara. S druge strane Jadranskog mora je Venecija, a iznad Istre Kvarnerski zaljev. Regija je nedaleko od Julijskih Alpa. Najzapadnija je točka Savudrija, najjužnija je Premantura (latinski: Promontorio).
Tlo se sastoji od vapnenačke visoravni, s malo vode zbog kraške topografije. Sjeveroistočni dio Istre produžetak je Dinarskih Alpa. Najviši vrh je Vojak na planini Učka (talijanski: Monte Maggiore, 1401 metar nadmorske visine). Drugi planinski lanac je Ćićarija.
Istra je također podijeljena na Istru, bijele planinske vrhove; siva Istra siva plodna unutrašnjost i crvena Istra, krvavo crveno područje (terra rossa ili crljenica) u blizini obale.
Geologija
Istra ima nekoliko popularnih geoloških nalazišta, uključujući špilje Beredine u blizini Poreča i podzemnu rijeku u Pazinu. Kanal Limski jedino je mjesto u Europi izvan Skandinavije koje je okarakterizirano kao fjord. Međutim, to nije fjord, jer kanal ne formira ledenjak. Kamenolom u blizini Rovinja (talijanski: Rovigno) posebno je namijenjen studiju geologije. Najduža rijeka u Istri je Mirna (Mirna = Ona mirna na hrvatskom i slovenskom). Rijeka je duga 53 kilometara i ulijeva se u Novigrad. Ostale su rijeke Dragonja, Pazinčica i Raša.
Unutrašnje doline i travnjaci uglavnom se koriste za poljoprivrednu proizvodnju, poput žitarica i povrća. Crveno tlo bliže obali koristi se za uzgoj grožđa, maslina, smokava i za berbu. Istarska poljoprivreda usredotočena je na uzgoj ekološke hrane poput maslina i kvalitetnih vina. Obala ima bogatu mediteransku vegetaciju, s borovima, zelenim makijima (posebno hrastom i jagodom). Trećina područja pokrivena je šumama (uglavnom hrastom i borovima).
Dođite
Putovati okolo
Jezik
Pogledati
Napraviti
Hrana
Izaći
prespavati
Sigurnost
svuda uokolo
| zapadna obala Istre (Hrvatska) od sjevera do juga |
|---|
Možete · Novigrad · Poreč · vrsar · Rovinj · Fažana · Pula · Medulin |